Miralem Muminović: Brčko. Bajram. Okićenost. Izbacite uljeza! Istaknuto
Brčko distrikt je paradigma multietničnosti. Najmultietničkiji grad u Bosni nam i Hercegovini, a bezbeli i šire. I to bi, teoretski, trebalo biti dobro. I prednost. Da učimo jedni o drugima, da učimo jedni od drugih, da razumijemo potrebe drugog i drugačijeg k'o što to čine recimo Švicarci, koji su još multietničkiji od nas. Tamo Francuz ne kaže Nijemcu da mu je pradjed bio Francuz, niti Nijemac njemu govori da ne postoji francuski jezik. Rekli bismo: isto k'o kod nas, samo malo drugačije skroz.
Piše: Miralem Muminović
Teoretski, dakle, različitost je prednost (u narečenoj Švicarskoj je označena kao jedna od osnovnih komponenti konkurentnosti). U praksi je to kod nas, evidentno, mana. Ovdje čovjeka možeš nazvati glupanom, prostakom, ružnim, blesavim i on će ti oprostiti. Spomeni mu naciju u negativnom kontekstu i eto ti neprijatelja. Zato tu trebamo biti naročito obazrivi i osjetljivi. Zato se trebamo potruditi poštovati pravo drugoga kako bismo i od njega mogli očekivati isto.
E sada ovdje nastaje problem. Da bismo različitost iskoristili kao sav normalan svijet, potrebna je potpuna ravnopravnost svih u svemu i uvijek. Ne mogu biti jedni ravnopravni a drugi malo „ravnopravniji“.
O primjerima (ne)ravnopravnosti kod nas može se nadugo i naširoko, ali evo jednog o kojem se uopšte ne govori a koji evo slavi šesnaestu godišnjicu: kićenje grada. Naš grad je lijep. Naročito je lijep kada se, kao sada, okiti. Kada ovako blješti, sija, treperi. Brčaci se slikavaju pored jelke, ispod onih sijaličica, obogaćuju albume na fejsbuku, taguju, šeruju, lajkaju… idila.
Grad je okićen zbog praznika. Kojih praznika? Božića, Nove godine i Božića. Lijepo. U Brčkom žive katolici i pravoslavci i red je da imaju lijep ambijent za vrijeme svojih blagdana. Kićenje grada u vrijeme njihovih blagdana je, prema tome, pohvalno i poželjno.
U Brčkom, vjerovali ili ne, žive još jedni. Muslimani. Muslimani, baš kao i njihove komšije i susjedi, također imaju svoje blagdane. Bajrame, čuli ste za njih. Bajramima se muslimani raduju jednako kao i drugi svojim blagdanima i imaju potrebu za lijepim ambijentom i lijepom, prazničnom atmosferom. I Bajrami su dani veselja, sjaja i glamura. Muslimani bi bili radosni da se grad okiti i za vrijeme Bajrama.
Bajrame muslimani obilježavaju po lunarnom kalendaru koji nije u skladu sa ovim, solarnim, pa je tako svake godine Bajram u drugo vrijeme u odnosu na prošlu godinu. To, međutim, ne smije i ne može biti opravdanje da se grad ne kiti i u vrijeme muslimanskih blagdana. Za svakogodišnje kićenje grada uredno se koristi novac svih građana naše zajednice, pa bi red bio da svi od toga imaju istu satisfakciju.
Ko god ovaj zahtjev smatra suvišnim neka samo okrene situaciju i zamisli kako bi bilo da se, evo šesnaestu godinu zaredom, grad kiti isključivo za Bajrame i nikada više. Zatvori oči, zamisli!
