Kućica na ničijoj vodi ^Istaknuto

 

Piše: Edis Bulić

 

Rijeka Drina je prirodna granica Srbije i Bosne i Hercegovine, ali je istovremeno granica narječja i načina života. Ona označava spoj dvije cjeline i komplikovani sklad naroda koji naseljavaju taj prostor. Tome svjedoči bogata kulturna baština i na hiljade usmenih predaja.

 

Od planine Tare, preko legende o 'stijeni na Drini' do znamenite 'kućice', grad Bajina Bašta obiluje resursima koje bi taj lokalitet mogao odvesti prema vrhu turističkih destinacija u Srbiji.

 

Stijena i Marko Kraljević

 

Prema usmenoj narodnoj predaji navodi se da je Marko Kraljević bacio kamen u Drinu kako bi njegov konj Šarac prešao na drugu obalu.

 

Čak neki spominju kako se na kamenu nalazi otisak kopita Kraljevićevog konja.

 

Također se spominje narodna predaja da je Marko Kraljević gađao Musu Kesedžiju, a da je stijena od siline udara ostala tako zarivena u koritu Drine.

 

Nasred korita Drine, na jednoj stijeni je postavljena skromna drvena kućica i svojom nesvakidašnjom pozicijom prkosi snažnoj vodi.

 

Kućica na Drini je postala zaštitni znak Bajine Bašte i nalazi se na udaljenosti dva kilometra od gradske sredine.

 

Izgrađena je prvi put 1968. godine, a divlja voda Drine rušila ju je osam puta. Poslednja kućica na Drini je izgrađena 2011. godine i u pitanju je deveta verzija tog znamenitog objekta.

Devet verzija kućice

 

„Na steni su se uvek okupljali kupači koji su jedne godine odlučili da sagrade zaklon od vremenskih uslova. Prvu kućicu je izgradio pokojni Milija Mandić Gljiva, i odatle je sva priča o kućici potekla. Ubrzo je postala jako popularno okupljalište lokalne omladine i sastavni deo života na Drini", kaže Siniša Spasojević iz Službe za turizam Bajine Bašte.

 

Na inicijativu Milije Mandića formiran je Kajak klub Drina a ubrzo zatim i Ronilački klub Drina, kućica je dobila ulogu epicentra sportskog života Bajine Bašte i glavno mjesto za razonodu.

 

Voda je kućicu u više navrata rušila i nosila je čak 20 kilometara nizvodno. Jednu od njih su ljubitelji uspjeli i da vrate i ponovo stave u funkciju.

 

Jedan od nosioca inicijative očuvanja tog simbola grada je Želimir Jokić Bute koji, iako pripada mlađoj generaciji prijatelja 'kućice na Drini', sjeća je se kao sastavnog dijela života uz rijeku.

 

„Tokom pedesetogodišnjeg razdoblja kućicu je voda nosila osam puta, i svaka nova verzija kućice je sa sobom imala neko unapređenje. Prve su građene na drvenoj konstrukciji od materijala sa rasformiranih baraka i objekata blizu vode", navodi Želimir Jokić.

 

U poplavama koje su pogodile region 2011. godine voda je progutala taj gradski simbol i za sljedeći projekat rekonstrukcije upotrebljen je potpuno inovativan pristup gradnji.

 

Kako se gradila kućica

 

Zbog same činjenice da se kućica nalazi na vodi, gradnja objekta se odvijala posebnim metodom građevinarstva, a materijal se prevozio čamcem.

 

Prve verzije kućice su građene na licu mjesta od raspoloživog materijala sa rasformiranih baraka uz obalu Drine, dok se za kućice novijeg datuma angažovao profesionalni volonterski kadar.

 

Aktuelnu kućicu, koja zapravo ima gabarite kuće, površine od gotovo 40 kvadrata, bilo je teško izgraditi na licu mjesta. Čitav objekat je projektovan i sastavljen u radionici i potom transportovan do betonske platforme na stijeni.

 

Čvrsta osnova na stijeni je izljevena od betona koji je kašikom bagera pebacivan sa kopna do drvenih čamaca kojima se materijal dalje prenosio do stijene.

 

Konstrukcija na stijeni je uz konsultacije sa inženjerima sa Hidroelektrane Bajina Bašta izlivena od betona, dok je dizajn objekta unaprijeđen sistemom koji bi je trebao sačuvati od poplave.

 

„Na devetoj verziji kućice je konstruisan sistem koji omogućava otvaranje dve stranice koje bi omogućile slobodan protok vode i sačuvale objekat pri naletu ogromne vodene mase", kaže Bute.

Bez vlasništva i obilježja

 

S obzirom da se kućica na Drini nalazi u pograničnoj zoni, na takozvanoj „ničijoj zemlji", taj objekat nema nikakvih obilježja na sebi, niti je ikada pitanje vlasništva, odnosno komercijalne eksploatacije pokrenuto.

 

Formirano je samo Udruženje Kućice na Drini, koju čine ljubitelji tog mjesta i grupa lokalnih biznismena i firmi koje su donirale materijale za rekonstrukciju i održavanje kako bi se taj simbol grada održao.

 

„Ovde je Srbija, sa druge strane Bosna. Zašto bi remetili sklad i stavljali neka obeležja, nije ih nikad bilo, niti će ih biti. Ovo je neutralna teritorija i objekat koji simbolizuje prijateljstvo. Udruženje ljubitelja Kućice na Drini nema ni članarinu niti obaveze, sve je odraz dobre volje da se očuva tradicija i simbol ovog kraja i sećanje na lepa vremena", navodi Bute.

 

Ekspanzija interesovanja i stavljanje ovog objekta u okvire svjetski poznate destinacije, desila se nakon posjete priznate fotografkinje Irene Becker koja je svojim objektivom kućicu na Drini nominovala za fotografiju godine National Geographica.

 

„To mesto je postalo simbol našeg grada i to ne našom krivicom, fotografija kućice je obišla svet i svake godine nam dovodi sve više turista iz Srbije i inostranstva. Na zvaničnom promotivnom materijalu najveću snagu ima upravo kućica koja je nezvanična atrakcija, koja ne može da se monetizuje", govori Siniša Spasojević.

 

Za kućicu interesovanje raste iz godine u godinu, nerijetko se javljaju muzički i filmski umjetnici koji žele iskoristiti jedinstveni ambijent kućice, a sve je više zahtjeva za organizovanje vjenčanja na vodi.

Samo mjesto na rijeci

 

Stanovnici Bajine Bašte kućicu na Drini ne doživljavaju kao neku atrakciju, to je jednostavno još jedno mjesto na Drini, dio svakodnevnice koji je prisutan gotovo pola vijeka.

 

„Tursiti su oduševljeni, ljudi sa svih strana dolaze u naš grad da vide kućicu, koja je odjednom postala atrakcija. Što se nas tiče, sasvim je normalno napraviti kuću nasred reke", navodi jedan od lokalnih stanovnika.

 

 

Zbog svoje geografske pozicije Bajina Bašta nije tranzitna lokacija i mjesto do kojeg se slučajno dolazi. Do tog grada stiže se sa namjerom i ciljem. Oivičen planinskim masivom i izlazom na Drinu, turistički potencijal Bajine Bašte upravo predstavlja izolovana, industrijski zapostavljena prirodna bogatstva ukomponovana u know how lokalnog stanovništva.

 

Nacionalni park Tara sa bogatom populacijom životinja i biljnih vrsta, i Drina sa visokim potencijalom ribolovnog turizma Bajinoj Bašti pružaju sve predispozicije za status primarne turističke destinacije, ali dok se ne izgradi odgovarajuća putna infrastruktura ovaj prirodni biser koji oduzima dah će i dalje biti u teško dokučivoj vakuum zoni turizma.

 

Izvor: Al Jazeera