17 nikad vraćenih naših godina života u Distriktu Istaknuto
Ništa. Praznina. I ono što si očekivao, opet ništa. Nadali se, opet ništa. Možda treba još 17 godina kako bi došli do nivoa da kažemo da se pomjeramo sa tačke. Možda. Možda ćemo ukupno za još 34 godine moći samo u sjećanju samoga sebe kada smo imali punu snagu, reći: "E, sada barem mogu "rahat da umrem". Barem to niko ne može da dira".
Piše: Adnan Murselović
Za ovih 17 godina naučili smo šta je laž, omalovažavanje, ogovaranje, varanje, "ljaganje", uništavanje, ma sve ono što "guli" vrijednosti ljudske... Ustvari naučio sam to i prije, kao dijete kada je uništavanje ljudskog bića počelo i psihički i fizički. U takvoj "utopiji" žalosno je što se slabo vide pozitivne stvari i ne može nam niko prigovoriti da nismo u pravu. Najgore je što mlađima danas ne možeš objasniti koliko je život unazad otišao i kako izgleda biti "normalan", jer svi su "konektovani" na "virtualni svijet heroja" i uvijek u tom svijetu život mogu ponoviti. Misle da je sa opipljivim svijetom moguće to isto učiniti.
"Uh, kada se samo iznenade i probude u realnosti, kada vidi da je samo jedan život u ovom svijetu i da niko ne vrati ono vrijeme koje su ti krali i uništavali pred očima. Još ako mu pušku u ruku stave, a da nije ni vidio, uh. Napravit će par koraka kao u "Call of Duty" i onda će reći: "Nije ovo kako sam naučio". Neće imati staža, knjižica mu prazna, popunjena samo zdravstvena...".
Distrikt (of Columbia), San Marino, Maroko...
A, iskreno i mi smo isto ispečatirani u zdravstvenoj. Još malo pa u penziju, ali s čim!? Šupljo nam sve sa svih strana. A, svi mislili Distrikt (of Columbia), San Marino, Maroko... međutim, to je samo bio san, a istina "(t)error" nad narodom i samima sobom.
"Ma, znaš šta, ne vole oni ovo mjesto. Da vole, bilo bi i tebi i meni i njima i svima nama dobro. Živjeli bi kako piše: "Brčko distrikt Bosne i Hercegovine" ili na engleskom, ljepše izgleda, a i zvuči: "Brcko district of Bosnia and Herzegovina".
Nije to tako baš sve kako se priča
Bez obzira na istinu koja teško svima "pada", opet ima onih koji kažu: "Ma, šta pričaš!? Nije to tako baš sve kako se priča. Pogledaj malo. Osvrni se".
"Ja se osvrćem 17 godina i nigdje nas nema. Je li to možda ne vidim dobro, ne vidimo dobro? Da li živim u nekom svijetu nepoznatom i ne znam i ne znamo šta su vrijednosti? Je li nam strano i ne vidimo kako druge zemlje žive....... a, ti druže, i ja, možemo samo da tapkamo, s lijeve na desnu, pa dok tabani ne utrnu i ne padnemo. A, sam si tapkao i pao, niko te nije pipnu. Kako lijepo zamišljeno i ograđeno za destrukciju"?
Jeste, ima taj svijet koji kažu: "Pogledaj realno. Nije sve tako". Tada sebe pronalazimo i vidimo u čemu ne možeš da učestvuješ, u čemu ne možeš da živiš i snalaziš se, jer si okovan. A, znaš zašto? Ne možeš da budeš ono što se danas smatra "uspjehom", a to je laž, omalovažavanje, ogovaranje, varanje, "ljaganje"... U takvom svijetu pošteno je teško živjeti.
Sam sa sobom priča, a nije "puko"
Narod samo u sebi danas priča istinu i ne čuje se. "Utučen" i preostalo mu jedino moguće da sam sa sobom priča, a nije "puko". Odgovore oni onima, ali u sebi.
"Jel'de", nije život u Distriktu loš kako se priča. Nije tebi, ali jeste nama i ne znam koliko generacija život je smješten u truhlom vagonu koji ne putuje nigdje. Ni voza, a ni mašinovođe. Sve stoji i nagriza naš životni put. Kako tone put čuješ samo lavež i zavijanje vukova koji te "vjerno" prate da ispadneš sam iz vagona i "dokrajče" tvoju generaciju. I ovako smo se počeli umno raspadati, a fizički smo oštećeni odavno".
"Bezobrazno laktanje"
Život ide dalje i u ovakvom okruženju "mora", a ne mora, sve biti prikriveno paravanom kako bi izgledalo da ide sve i da funkcioniše. Lagana pašteta uz ulje, brašno, eventualno neki "luksuz" i fino nastavak hoda po rubu egzistencije. Znači, samo paravan i pričinjavanje, a mi i ti na žici bez motke pa dokle stigneš i uspiješ da se "izlaktaš".
Ovdje ne računaj na znanje, ni u BiH. Ovdje je samo sposobnost koliko se "bezobrazno izlaktaš". Tako nastavljaš da živiš prikrivenim životom i zamišljaš da ti je lijepo, ali u realnosti mnogo stvari ne funkcioniše. I opet dođemo do onoga:
Ma, znaš šta, ne vole oni ovo mjesto. Da vole, bilo bi i tebi i meni i njima i svima nama dobro. Živjeli bi ono kako piše: "Brčko distrikt Bosne i Hercegovine" ili na engleskom, ljepše izgleda, a i zvuči: "Brcko district of Bosnia and Herzegovina".
"Cucla i mašna, a na kraju krajeva ima i granica, pa izvolite... imate slobodu, barem vas tu ne diramo, vidjet ćemo "dokle".
