Tijelo i reklame ^Istaknuto

Savremeni čovjek je u suživotu sa reklamnom industrijom. Ona nam nameće modele življenja, ponašanja i djelovanja. Iskrivljena, idealizirana slika svijeta ima ulogu vizualizacije ideja koje se nameću kao vrijednosti kojima savremeni čovjek treba stremiti. Prodavanje željenog popraćeno je pomjeranjem granica vrijednosti uvriježenih u tradicionalnom društvu.U tom smislu se poseže za različitim metodama privlačenja pozornosti, koje uključuju igru riječima, dvoznačnost, aluzivnost i slično.

Različite metode funkcioniraju u specifičnoj simbiozi. Često se koriste kombinacije fotografije i teksta, kao najplodonosnijih iskaza.

Međutim, komercijalizacija tijela zasigurno predstavlja najčešći i najefektivniji oblik reklamiranja.

Slike savršenih tijela koja krase reklame, i pri tome nam sugeriraju da sebi priuštimo reklamirani predmet, nameću se konzumentu kao željena vrijednost. One su na neki način postepeno i suptilno kanoniziranje ideala i nametanje predstave o lijepom, prihvatljivom i poželjnom.

Problem se usložnjava kada shvatimo da iskorištavanje tijela u svrhu reklamiranja često predstavlja zloupotrebu koja je seksistički orijentirana.

Mizoginija u agresivnim reklamama je sveprisutna. Sjetimo se reklame u kojoj je iscrtana mapa na stomaku djevojke, s dvjema strelicama koje upućuju gore i dolje. Popratni tekst je: "Lako do cilja". Riječ je o reklami za mobitel!

Veliki broj ovakvih reklama, svjesno ili nesvjesno, učvršćuje modele muškocentrične kulture. Time se proces stereotipizacije potvrđuje, kao i s njim povezan proces diskriminacije.

U ovom kontekstu, želeći ženu smjestiti u tradicionalno ograničene uloge, prikazuje se ambijent kuće, kuhinje, brige o drugima, te joj se, uz to, nameće osjećaj obaveze da pored ovih uloga bude i poslovna žena.

"Feminizacijom tradicije" se tako stvaraju presije, tvori se hibrid, koji, iako svjedoči o tome da se učahurena figura žene gubi, nikako ne uspijeva da je u potpunosti oslobodi od društveno determiniranih uloga.

Umjesto da se promijene uzusi koji degradiraju ženu kao ličnost i svode je isključivo na tijelo i tjelesno, ide se dalje u materijalizaciji principa, pa se uz naga ženska tijela sve češće eksponiraju i muška.

Kako stati u kraj industriji koja potkopava principe društva u kojem bi se trebalo znati za podvojenost materijalnog i duhovnog?

Za početak je dovoljno izgraditi ignorantski odnos prema onima koji pokušavaju da nam, masovnom hipnozom, stvore ovisnost o svojim proizvodima i njihovim fiktivnim moćima.

Buka/Spasiteljicablog