Karta za Berlin sa brčanske stanice ^Istaknuto

 

Piše: Adnan Murselović

 

Brčka, Brčki, Brčko, pa Brčko distrikt BiH. Ovo zadnje po mnogima bi trebala da bude skala višeg stepena razvijene civilizacije i urbanističkog uređenog života i kreativno smišljenog prostora društvenog i ekonomskog života, ali to nije. Zašto?

 

Zato što svi oni koji misle da je Brčko rođeno 8. 3. 2000. godine ne vole okolinu u kojoj živimo.

 

"Ma, ne vole ovo mjesto. Kada ih pitaš sa "žarom" će reći: "Volimo"! Ma, ne vole. Da vole bilo bi iskrenog i pravog života u ovom "nazor američkom Distriktu".

 

Više destruktivno manje produktivno

 

Građani ništa drugo ne mogu reći osim da svi oni koji "drže konce u rukama" ne razumiju smisao života, uređenje prostora i sl. nego razmišljaju inercijom i kako trenutno nacionalističko okruženje preovladava za manipualciju stada koje ga muze kada mu zatreba "sir za mezeta".

 

"Svi bitni parametri za normalan razvoj društva, eksterijera i enterijera ni na kraj pameti, jer ima za njih prećih rasprava kao što je brojanje krvnih zrnaca i "bacanje kostiju među narod za glodanje" s ciljem podizanja ideologija i otvaranja puta za korist individualnog ili grupnog istomišljeničkog cilja. Onaj koji hoće da nešto radi ubrzo shvati da kao manjina u tom sistemu ne može ništa postići, jer "vukovi sa Ontarija" su naviknuti na više destruktivno, a manje produktivno.".

 

Od destrukcije se nažalost danas živi i ako nisi takav nisi ni zvijer i nemaš zube da se boriš, tako da samo snovi ostaju snovi. Zdravi snovi će postati snovi realnosti samo kada vrijeme učini svoje, a vrijeme traje i vrijeme treba čekati.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nema grada, jer je gladan

 

Ponekad je običnom čovjeku glupo pričati kako nešto treba da se uredi da bi ličilo u pravom smislu grad, okruženje i sl. jer su mu osnovne norme poremećene kao npr. od samog načina razmišljanja, pa do ugrožene egzistencije.

 

Kako uporedno razvijati svijest i dijalog o svim normalnim stvarima kada nam se društvo nalazi u teškom životnom okruženju?

 

Teško, ali samo učeni i potkovani znanjem, posebno oni koji "drže konce u rukama" trebaju da rade istovremeno na svim normalnim stvarima davajući uporedno bitnijim stvarima prioritet. Međutim, u ovakvom kreiranom okruženju posebne lokalne zajednice zvane Brčko distrikt BiH takvi postupci se ne vide. Dovoljno je samo zapitati se koliko je godina prošlo!?

 

Puna usta prazne priče

 

"U javnosti još uvijek pričaju o autobuskoj stanici koje je realno gledajući nema. Mene bi bilo sramota voditi takvu raspravu, hej, o AUTOBUSKOJ STANICI. Zar ima tu šta da se priča? Zar ima tu filozofije? Zar ima tu neke posebne misli da se napravi autobuska stanica? Sramota. Kao da je nuklearna fizika. Po tome možeš vidjeti svijest i obrazovanost ljudi koji nas vode. A, iza toga možda stoji opet neki interes. Opet, dođoh smo do zadovoljavanja ega i jasne slike da onaj ko te vodi ne osjeća za normalni kolektiv, normalno društvo, ne prepoznaje, pa ni važnost stanice, muzeja, pozorišta, kina, ekonomskog razvoja... samo puna usta praznih priča".

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Mama, meni se kaki

 

Brčko ni prije devedesetih godina nije imalo uređenu gradsku glavnu autobusku stanicu tako da i samim dodjeljivanjem statusa Distrikt koji bi trebao biti primjer drugima, ništa se nije promijenilo. Nastavljeno je istim tempom, a to da brčanska stanica ostane "propuh" nešto što je tu, a ne postoji.

 

"Na stanici pored mene stajala je i majka sa dječakom koji se krio od hladnog proljetnog vjetra držeći je čvrsto za mantil kao da ga ne bih onaj vjetar odnio. U jednom trenutku kaže dijete mami: "Mama, meni se kaki".