Brčanski "kukolji lokalnog poltronizma" ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

Ako pogledamo oko sebe vidjeli bi da u prirodi vlada red. Kada bi se ljudi držali toga imali bi u potpunosti dar koji nam je stvoren. Nažalost, nije tako.

U svim brčanskim institucijama odavno postoje "građanski kukolji" koji doprinose razvoju današnjeg razarajućeg života koji svojim učestvovanjem svjesno pristaju i daju podršku birokratskim metodama upravljanja i rukovođenja.

Takav "vakat" došao"

"Kukolji kažu: "Neka je meni i mojoj porodici samo dobro, a ostalo nije bitno... šta ja kao pojedinac mogu promijeniti". Čuj, mu priče, majko. Danas ja ovakvih srećem na hiljade. I? Oni čine takav sistem i svjesno daju podršku politokratiji. Ko je bliže vatri prije će se ogrijati, tako oni misle. Ne vide oni ni tebe, ni mene, ni nas na hiljade i hiljade. Kažu: Šta ćeš, takav "vakat" došao". Samo se okrene, mahne svojim "repom" i zatvori ti vrata pred očima. Ostaneš kao pas na kiši i još jednom shvatiš u kakvom vremenu živiš. Oni misle kad zatvore vrata pred očima da sam pao. Ama, nisam bolan pao. Nas još uvijek drži ponos, istina, vrijednosti koje danas sve manje ima i koja se, nažalost, na "ljudskoj berzi" olako prodaje".

Kako zadržati dobro ako si u tom okruženju i kako se oduprijeti lošim silama koje narušavaju red!?

Onaj koji nema dovoljno snage da izdrži pritisak politokratskog sistema koji je u ogromnom broju sačinjen od "kukolja" zna i uginuti ili zaraziti se. Protuotrov je da odstupi i da kreira svoj svijet sa najsličnijim ljudima i okruženjem do momenta kreacije pozitivne svijesti i obrazovanosti među građanima. Takvi konstantno moraju raditi na putu poboljšanja sistema kroz svoj privatni dozvoljeni rad, pozitivan primjer ponašanja, primjerom edukacije ili nekog drugog pozitivnog načina djelovanja.

Reprodukcija pred očima

Međutim, mnogi Brčaci vide da brčanski kukolji "prodaju sve", od duše, pa do "materije". Na tom putu ne vidi nikoga osim sebe i svoj ugradbeni sistem. Kukolji postaju kukolji kako bi preživjeli današnji sistem i za "naklonost upravljačkom sistemu" apsolutno nemaju opravdanja.

"Kada hodam gradom i posmatram ispred sebe prostor vidim ljude kao klasure, a na njima zakačen sve kukolj do kukolja. U sebi kažem: "Vidi ih jesu obrasli, odavno su za poprskat". Mada, čini mi se da "brčanskom kukolju" ni "Monsanto" ne djeluje. Izgleda u našoj "avliji" ne spadaju tek tako sa "klasura". Vidjeh neki dan jednog oblizuje se oko šefa i to na javnom mjestu. Kako šef zanese, tako i on zanese, kako stranka zanese, tako i on zanese... gledam ja on zanosi njima godinama i dođe do vrha. Sada njemu zanosi neki novi mladi, friški "kukolj". Rekoh, vidi ove reprodukcije".

Virus "lokalni poltronizam šutnje"

Poltron kod nas se često definiše kao ulizica, dvolična osoba, kukavica, plašljivac, puzavac, beskičmenjak... "Državni sistem" na polju posije korov, a da bi poltron izbjegao borbu protiv korova postaje "čisti poltron" sistema.

"Od takvih osoba nastaje virus "poltronizam šutnje", tzv. "uvlakačka" linija lakšeg otpora. Takve osobe odgovaraju kreatorima današnjeg sistema u cijeloj BiH i svijetu samo kako bi opstali, ne razmišljajući na individualne, moralne i kolektivne posljedice. Tema već poznata, ali neizbježna da mnogi mladi ulaze u današnji sistem i prihvataju sve što usporava razvoj društva, pa čak idu do te mjere gdje svoje znanje stavljaju pod noge, jer svojim očima vide da današnjem sistemu to i ne treba. Ovo je logično u ovoj sistemskoj manipulaciji. Njihova formula viđenja ovog stanja je "zašto se kreativno i kvalitetno nadograđivati kada može linijom lakšeg otpora do svega"!? Dok se sa virusom "poltronizam" lagano, ali sigurno uvlači on se uopšte ne osvrće na moguće posljedice govoreći u sebi: "Samo neka je meni, a drugima... ko im je kriv". Mada, na kraju, to nije isplativo".

Džaba profesor priča

Tokom studiranja jedan događaj ostao mi je u sjećanju kada je profesor predavao i konstantno ukazivao na sve greške koji pojedinci i kolektiv svakodnevno čini dajući podršku besperktivnom i neodrživom sistemu. Nakon pauze riječi večine studenata bile su: "Pusti ti šta on priča, ovo je realnost, vidiš da može i ovako". Ovo je samo jedan od mnogih primjera gdje se čak i u institucijama koje trebaju da budu pozitivan primjer jedne normalne države odstupa od morala, znanja i svjesno prihvata linija lakšeg otpora.

"A, u ovakvom sistemu ako se ne udaljimo i ne izborimo za svoje "ja" i prestanemo biti "sistemska sluga" "kukolji" će se igrati sa našim životima zahvaljujući tebi što si mu ga ponudio za nešto ili što si mu poklonio iz straha, jer nikada nisi ni bio hrabar da pokušaš bez sistemske pomoći promijeniti svoj život i život svoje porodice. A, oni koji su u borbi samo njima poznat način je kako biti sastavni dio današnjeg sistema, a ne biti učesnik i onaj koji doprinosi današnjem razaranju društvenog života. Ja sam okružen "kukoljima", a htio sam samo normalan život".