Ljudi su glupi i nerazumni ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

"Probudite se. Vrijeme prolazi. Hoćeš li da i tvoje dijete spava u krilima tuđih koljena. Pa, zar ima išta ljepše od tvog vlastitog koljena, ruku i riječi. Zar hoćeš da bude glup i nerazuman kao ti!?".

Mrmote, zato ti je tako

Ali, ne. Ti si podaniče odlučio da sam sebe spakuješ u počinak povlačeći za sobom sve vrijedno koje svjesno i nesvjesno uništavaš. Njedra si svoja izgubio. Kuda ploviš i šta ti bi čovječe?

Ne, ti hoćeš šaku pod glavu, ko veli: "Ima ko će. Ja, vala neću". E, pa "mrmote" zato ti je tako.

Ono što je dobro, tebi nevalja, jer valja "zapeti", a što nevalja, tebi je lijepo kao med nepcu, a ne znaš da je vještački. Tebi je "lakše", pa živiš tim životom. Tebi je lakše mrmote jedan, jer želiš da neko drugi misli za tebe.

- "Ima budala.

- Ima, ima i to pogotovo u ova doba. Nikada ih više nije ni bilo ko danas".

Nasmija se i ode.

Ma, ljudi su glupi i nerazumni

Koliko li su samo ljudi beskorisni u ovoj državi da se izlaz iz ovog neintelektualnog zatvorenog kruga ne vidi.

Ovi vuku sebi, a građanin ga još više nateže. Ne zna ni da je puko. Jednostavno kazano: "Ma, ljudi su glupi i nerazumni".

Šlag na njegov mozak koji nije srastao ništa dalje od "Ježeve kućice" dolazi političko destruktivno djelovanje koje na sceni BiH muze ljude kao seljak "simentalke" sa električnim pumpama, vime koje su joj se ognojile i pune krvi. Tako mi hranimo svoj mozak godinama.

Kolektivno narodno kravlje ludilo

Na političkoj sceni definicija politike ne postoji. Postoji destruktivno uništavanje društva, a narod jedva dočekao i servirao svojim praznim mozgom praznu lopticu.

"Nek, nam živi, živi destruktivni rad i to sve zbog njihove i tuđe gluposti. On ne zna ni ko je napravio "glupost". Sam sebi destruktivnan, nesposoban. Ja ludila, moj druže. On, glup i nerazuman više ne zna nego što zna. Mrmot koji čini jedno kolektivno "kravlje ludilo".

Kad onaj što razumije trpi gluposti onih koji ne razumiju

Šta sve ljudi koji razumiju moraju pretrpjeti od onih ljudi koji ne razumiju. Onaj koji ne razumije gleda svojim očima kako nešto propada, a samo mu treba da malo, ali, malo, svoj mozak "uključi". Međutim, ništa. Sve mu "ravno do mora", a ništa mu ne štima i ne valja.

Nevalja mu država, nevaljaju mu ljudi, nevalja mu pozorište, nevalja mu grad, nevalja mu, ma nevalja mu, ništa mu nevalja. Ali, i u pravu je. Ništa nije kako treba, ali "šuplja priča ne valja brda". Brda valja smislena priča, šta i kako da ja svoj život i naš promijenim... Međutim, opet ništa. Samo kaže: "Šta ja tu mogu, nisam ja od toga. Ima ko je zadužen za to".

I tako mu dođu s nožem pod vrat, otvorenih očiju i njegovi i njihovi.