Brčak Mevludin Ekmečić portretirao Tita, Ismeta Mujezinovića... ^Istaknuto

Mevludina Ekmečića, predsjednika Upravnog odbora Fondacije "Legat Ekmečić", akademskog slikara i počasnog doktora Univerziteta u Tuzli, posjetili smo u njegovom domu i ateljeu u Tuzli, gdje je sumirao utiske nakon svečanog otvorenja.

- Mnogi me pitaju šta bi, nakon svega, bila moja najveća satisfakcija. Moj odgovor je jednostavan. Najveća satisfakcija bila bi kada bih svakog dana u "Legatu" vidio nekoliko mladih ljudi. Došlo je tako vrijeme da omladinu ništa ne interesira. Niti čitaju, niti gledaju, niti slušaju – kaže za "Dnevni avaz" Mevludin Ekmečić, koji uveliko gazi devetu deceniju svog života.

Direktor Galerije

U impozantnoj karijeri bio je najbolji student zagrebačke akademije. Iz Zagreba je došao u Tuzlu i 1964. godine, zajedno s Ismetom Mujezinovićem, osnovao Galeriju jugoslavenskog portreta, prvu i jedinu takve vrste na prostorima nekadašnje zajedničke države. Na čelu Galerije ostao je do 1990. godine, a nekako se prirodno činilo da će najveći broj njegovih radova ostati zauvijek u odajama te kulturne institucije.

- U Tuzli sam postigao sve. Ovdje sam i počasni doktor i akademik. Bio sam 25 godina direktor Galerije i nekako bi bilo normalno da sam svojih 2.000 radova darovao Galeriji. No, mene niko iz Galerije godinama ne pita nizašta pa ni za zdravlje. Zbog toga sam odlučio da svoje radove ostavim u "Legatu porodice Ekmečić" u Brčkom, gdje sam proveo djetinjstvo - kaže Ekmečić.

Zanimljiv je način na koji je porodica Ekmečić, u strogom centru grada, vratila kuću, preuredila je i potom je s neprocjenjivim kulturnim blagom darovala svim Brčacima.

- Nakon očeve i majčine smrti, dogovorili smo se da bratu Seadu ostavimo kuću, jer on nije bio oženjen i s roditeljima je bio do kraja njihovih života. Kod mene i kod brata Fadila je tinjala ideja da porodičnu kuću jednog dana pretvorimo u muzej, ali s tim se nisu slagali svi nasljednici. Ipak, dogovorili smo se da kuća pripadne Seadu, ali... Poslije Seadove smrti, kuća je pripala njegovoj djevojci, u skladu sa Seadovom oporukom, koju je ona prodavala. Nazvao sam brata Fadila i nagovorio ga da kupi kuću, ali je on meni rekao da vodim preostale poslove u vezi s restauracije i priprema za otvorenje "Legat kuće Ekmečić". Tako smo mi, faktički, otkupili porodičnu kuću i, nakon obnove, zajedno sa 3.000 različitih vrsta djela, sve to darovali Brčkom i Brčacima – govori Ekmečić.

Portretirao Tita

U periodu od 2013. do 2017. godine, koliko je radio na pripremama za otvorenje "Legat kuće Ekmečić", Mevludin je, zbog problema finansijske prirode i narušenog zdravlja, pomišljao i na odustajanje. Ipak, "Legat kuća Ekmečić" otvorena je 13. maja, a vlast Brčko Distrikta obećala je da će pomoći njeno finansiranje.

Nakon priče o "Legat kući Ekmečić", naš sagovrnik se dotakao prošlih vremena, druženja s jugoslavenskim velikanima i danima provedenim u Parizu, gdje je nekada imao kuću i gdje je njegov brat Fadil držao poznatu knjižaru "YugoFrance".

- Tek sad vidim koliku sam imao sreću da živim u takvom poretku, koji je omogućavao školovanje svima. U sadašnjem poretku, moj najveći domet bio bi posao električara u nekom selu. Svi oni koji danas kritiziraju Josipa Broza Tita, moraju znati da je on omogućio školovanje i sirotinji – govori on.

Upravo je Mevludin s grupom bh. likovnih umjetnika 1977. godine u Bugojnu portretirao Tita. Kaže kako je tih dana spoznao njegovu pravu ljudsku vrijednost.

- Sjedio je s nama, pričao razne dogodovštine, ali me je fasciniralo to što je znao slušati. Priča, tako, Tito o događajima u Rusiji, a u riječ mu uskoči Ismet Mujezinović. Tito ga sasluša, a onda nastavi tamo gdje je stao. Jednostavno, znao je slušati svoje sagovornike – prisjeća se Ekmečić.

Još 1948. portretirao je nobelovca Ivu Andrića, kasnije i sve velikane bivše Jugoslavije. Izdao je knjigu "Moji prijatelji" sa portretima velikana, njihovim potpisima i opisima. Kod njega su dolazili Andrić, Meša Selimović, Derviš Sušić, Mak Dizdar...

- Tu gdje vi sjedite, nekada sam sjedio ja, a gdje sam ja, tu je bio Ismet Mujezinović. Ovo je bio njegov atelje, u koji su dolazili mnogi velikani. Vjerujte da takvi ljudi malo govore, iz njih treba izvlačiti riječi. Nedavno je kod mene bio Ron Haviv, čije su fotografije iz Bijeljine obišle cijeli svijet – govori Ekmečić.

Život u Parizu

Agresija na BiH zatekla ga je u Parizu, gdje je objavio knjigu crteža "Genocid nad Bošnjacima 1992. - 1995.". Predgovor je napisao francuski filozof Bernar-Anri Levi (Bernard-Henri Levy).

- Nakon objavljivanja knjige, napisao sam: "Kada se jednom završi rat, a morat će, predlažem da svaki slobodarski grad u BiH dobije ulicu po Leviju." Ne možete ni pretpostaviti koliki je on bio borac za našu državu – tvrdi Ekmečić.

O njemu je, kaže on, objavljeno materijala za najmanje tri knjige. Osnovao je Galeriju jugoslavenskog portreta, Internacionalni bijenalni festival portreta (INERBIFEP), počasni je doktor Univerziteta u Tuzli, osnivač galerija i likovnih kolonija, ali je u posljednjoj oporuci, kako kaže, naveo sljedeće:

- U mojoj oporuci stoji da se spalim i da se moj prah baci u Savu. Neka voda odnese sve ono što je bilo i neka nema nikakvih priča o meni – kazao nam je na kraju razgovora Mevludin Ekmečić.

Porodica Ekmečić...

Fontana mladosti, simbol Brčkog, djelo je akademskog kipara Seada Ekmečića. On je autor i mnogih drugih umjetnina, ali je možda najljepši kameni triptih na porušenom Partizanskom groblju.

Fadil Ekmečić je dvije decenije vodio knjižaru u Parizu, a autor je brojnih istraživanja o porijeklu, jeziku i povijesti Bosne te autor čak sedam naučnih djela upisanih u registar Nacionalne biblioteke Francuske.

Ešref Ekmečić bio je novinarski bard i doajen. Osnivač "Malih" i "Privrednih novina". Osman Ekmečić bio je politički komesar Šeste proleterske brigade, ali i "stanovnik" Golog otoka punih sedam godina. Autor je hronike grada Brčkog "Most i sudbine". Sa majčine strane je Mirzet Morić, svjetski poznati kipar, koji ima vlastiti atelje i muzej u Parizu. Preostali članovi brojne porodice Ekmečić su braća i sestre po umjetnosti i kulturi.

Sin Anil živi na Tajlandu

Mevludinov sin Anil Ekmečić sa suprugom i dvoje djece živi na Tajlandu. Bio je dugogododišnji novinar Reutersa.

- Ja sam ga čak vidio kada je snimao Mao Ce-tunga, ali i Pola Pota u šumama Vijetnama. S Amerikancima je ušao u Irak i Afganistan, ali se, nakon ženidbe, preselio na Tajland, gdje ima svoju privatnu firmu – kaže Mevludin, koji svoje penzionerske dane provodi sa suprugom Zehrom, kojoj je, kako kaže, ostavio svoja najvrednija djela.

Kako je spasio portal Behram-begove medrese

Mevludin Ekmečić prisjeća se kako je od potpunog rušenja spasio portal Behram-begove medrese, koji je danas jedan od simbola Tuzle na Skveru.

- Vraćao sam se s utakmice kada se pripremalo njegovo rušenje. Uspio sam s tadašnjim predsjednikom općine, koji je bio Srbin, spasiti portal. Spasio sam i nekoliko skulptura Franje Ledera, a da sam se pitao, još mnogo toga bih spasio od rušenja – govori Ekmečić.

/Avaz/