Fondacija Mirza Trumić u posjeti Izetu Dedić iz Maoče: Pomozimo i našem Izetu /F/ ^Istaknuto

 

Tekst Fondacije Mirze Trumić prenosimo u cijelosti.

 

"Posljednjih godina pisalo se mnogo o našem, mom Izetu, čovjeku od kojeg sam mogla čuti mnogo toga lijepog, čovjeka od kojeg se u djetinjstvu svom naslušah mnogo lijepe poezije, čovjeka koji me nauči onu divnu koju svi znamo „Pjesmu o keruši".

 

Došlo je vrijeme da je našem Izetu potrebna naša pomoć, kao i uvijek nije je tražio, samo sam načula, vidjela da je posljednjih mjeseci malo i slabiji, starost je ovaj put učinila svoje, sada je došao red na nas. Nećemo samo pisati o njemu, raspitivati se ko je taj mudrac, davati u medije taj njegov tako skromni, a ipak tako lijep život.

 

SADA JE I NAŠEM IZETU POTREBNA POMOĆ,NAS, MALIH LJUDI. KAD KAŽEM MALIH, MISLIM DA SMO MI MALI LJUDI U ODNOSU NA NJEGA VELIKOG ČOVJEKA.

 

U OKVIRU HUMANITARNE FONDACIJE MIRZA TRUMIĆ PRIKUPLJAT ĆEMO NOVAC, KOJI ĆE BITI NAMIJENJEN ZA KUPOVINU OGRJEVA ZA NAŠEGA IZETA. STOGA MOLIM SVE ZAINTERESOVANE DA SE JAVE NA STRANICU FONDACIJE ILI NA MOJ LIČNI PROFIL UKOLIKO NEKO ŽELI DONIRATI NOVAC I NA TAJ NAČIN POMOĆI IZETU. HUMANITARNA POMOĆ ĆE BITI URUČENA OVAJ VIKEND. NAŠE MALO, NEKOME ZNAČI MNOGO. HVALA U MOJE IME I U IME FONDACIJE MIRZA TRUMIĆ.

 

Svi mi znamo za Izeta koji živi između Maoče i Rašljana, nedaleko od Brčkog, živi Izet Dedić, kozar, voćar, filozof i mudrac. Brežuljkom i nabujalim potokom zaklonjen je od civilizacije. Do Izeta i njegovog voćnjaka može se doći samo preko klizavih drvenih taraba postavljenih po najužem dijelu potoka. Čim ih pređete, dočekaju vas dva psa koji kao da su iznenađeni dolaskom gostiju koji inače vrlo rijetko zalaze na njihov teritorij.

 

Izet je kozar, voćar, filozof i mudrac. Pročitao je nekoliko hiljada knjiga, najviše iz književnosti i filozofije. Vjeruje da je svaki posao dobar ako čovjeka rješava od makar tri zla: od dosade, oskudice i od grijeha. Tvrdi i da je čovjek dovoljno bogat ako ne mora lagati, krasti i ulizivati se.

 

Izet Dedić rođen je prije 73 godine na imanju u blizini Maoče, na kojem i sad živi. U kući nema struje. Kaže da mu ni ne treba. Ako navečer poželi nešto pročitati, ili ako pođe napolje, na omanjoj natkasni ima spreman cijeli set ručnih lampi kojima se godinama služi obavljajući poslove po mraku. Ima dva tranzistora koji su mu veza s vanjskim svijetom.

 

"Radioprograme slušam na tranzistoru. Čim počne politika, ili ga ugasim ili prekrenem na drugu stanicu", govori Izet Dedić.

 

Najviše voli slušati muziku svog prezimenjaka Arsena, koji je umro 17. augusta prošle godine, na Izetov rođendan.

 

"Arsen Dedić imao je 77 godina i dvadeset dana kad je napustio ovaj svijet. Zatočenik sam one njegove prve ploče pod imenom Čovjek kao ja", tužno je kazao Izet.

 

Bavio se, kaže, raznim poslovima. Radio je u Sloveniji, bavio se voćarstvom, radio je kao medicinski tehničar u bolnici, a stigao je raditi i u štampariji.

 

Izet vjeruje kako je svaki posao dobar ako čovjeka rješava od makar tri zla: od dosade, oskudice i od grijeha. Tvrdi i da je čovjek dovoljno bogat ako ne mora lagati, krasti i ulizivati se.

Na svom imanju živi sam i, kako ističe, po zanimanju je kozar:

 

"Vodim koze na ispašu svaki dan. Evo, i sad samo što sam došao. Imam tu i malo sijena kad im zafali trave i ostale hrane. Imam 32 koze, s ovim malim što se sinoć rodilo, a koliko ih je u stomacima, to samo Allah znade", kaže Izet.

 

Svako jutro za doručak pije kozije mlijeko i jede mljevene orahe, a na kraju pojede kašiku meda da mu može biti do ručka. A ručak, da li će biti u dva ili u tri sata, to zavisi od posla kojeg sam obavlja i nije mu potrebna pomoć.

 

"Ima momaka u selu koji bi mogli pomoći. Ali, to su momci koji su završili visoke škole, pa im ne smiješ ni predložiti da ti nešto pripomognu, a kamoli da bi neki od njih zasukao rukave. Jedino ako nastane nekakva komplikacija kod koza, onda zovem veterinara. Mada ni to ne radim bez ljute nevolje", priča Izet.

 

Nakon objava "Fondacije Mirza Trumić" o Izetu i veliki broj poziva dobrih ljudi ekipa iz Fondacije se uputila Izetu kako bi mu uručili pomoć. Opis posjete od strane Fondacije i Selme Trumić prenosimo u cijelosti.

 

"Nakon naših objava o našem dragom Izetu stiglo nam je mnogo poziva, poruka i želja da mu se pomogne na bilo koji način. Između ostalog, želju izraziše i meni nepoznate osobe iz dalekog Beča da posjete Izeta. Naravno da smo izašli u susret i uputili se njemu, međutim nismo ga zatekli kući, jer Izet bijaše odveo svoje koze na ispašu.

 

Naši dragi gosti ne dođoše ni praznih ruku. Odlučili su ostaviti onu hediju, što ponesoše, nama da mu uručimo. U nekoliko navrata u toku dana dolazili smo ali on nije bio tu, pa se u jednom trenutku zabrinusmo jer obično iza podne on je već u svom domu obavlja svoje svakodnevne poslove.

 

U večernjim satima odlučih da pokušamo još jednom.

 

Dolazeći naravno, dočeka nas izdaleka Izetov vjerni pomoćnik, njegova kuja Zara, kako on kaže, dobila je ime jer od slova njenog imena možemo napraviti više imena, kao Arza, Raza itd.

 

Ugledavši mene, prepozna me izdaleka "Jel' ono bješe Selma,Kemina?"

 

Nasmijala sam se a šta drugo i da kažem,I zet se razvrijednio trčkara, kaže u gužvi je ima naručenog kozijeg sira, mora se isporučiti.

 

Upita me, prije nego i pođoh da kažem da sam dolazila, jesmo li to dolazili, vidio sam kaže ja tragove, osjetio sam da je bio neko.

 

Njegove koze, već su bile umorne i u svom toru, dočekaše nas veselo, kao da su očekivale goste.

 

"Ponudio bih vas kafom, ali ramazan, ne znam je li to uljudno? "

 

Ma ništa mi nije trebalo samo da ga vidim takvog, raspričanog, vedrog, uvijek si mu dragi gost. Rekavši mu da je stigla pomoć iz dalekog Beča, vidjela sam draž na licu, ali isto tako njegovu skromnost, pa zašto, pa kako, pa nije trebalo.

 

Ugledavši u mojim rukama ubrus papir, reče mi :

 

"Pa kako znate da mi ovo treba? Nemam papira, a baš mi treba, samo da vidim jel onaj što miriše, kupio sam sebi, nije mi valjao, imao je miris na ljubičicu."

 

Nemam riječi da to sve dočaram, razgovarali smo sa njim, ustvari samo smo ga slušali, jer u njegovom društvu čovjek se osjeti siromašno na riječima.

 

Neizmijerno je zahvalan na hediji koju je dobio, ali smo mu pripomogli oko njegove koze Slavice koja kako on kaže dođe na ovaj svijet prije četiri godine, onog dana kad dobismo novog Papa Franju 2013.godine.

 

Slavicu bijaše boljele noge, pa joj Izet olakša očistivši joj papke i pritom nam pričajući svoje anegdote.

 

Kaže neki dan se jedna ojarila, 18. maja, pa mu dade ime Osmo, po danu na koji je rođen. Na to sve, ne možeš ostat ravnodušan, to je on, to je njegov skromni život.

 

Izet Dedić, skromni čovjek, mudrac, filozof, koji živi na putu između Maoče i Rašljana.

 

Ovim putem želim da se zahvalim u svoje ime, u ime Fondacije Mirza Trumić našim prijateljima na posjeti.

 

Također, želim da pozovem sve ljude da se uključe u akciju prikupljanja novca za kupovinu ogrjeva za našeg Izeta, prikupilo se novca, ali trebalo bi nam još za neke njegove osnovne,skromne potrepštine, a i da se nađe koji dinar, za lijeka, nedaj Bože.

 

Kad sam mu rekla da ćemo mu obezbijediti ogrjev, odbijao je, ali na kraju je zaplakao, zahvaljivao se kaže mogu vam jedino kafu ispeći.

 

Apelujem i molim sve dobre ljude da se uključe u našu akciju.

 

Idemo zajedno,idemo srcem,za našeg Izeta. ❤️❤️❤️❤️❤️❤️ Hvala Vam

 

Foto: Facebook Fondacija Mirza Trumic