Pored miliona maraka Brčaci se snalaze na različite načine da prežive Istaknuto
Pored toga što Distrikt ima budžet od preko 200 miliona maraka većina običnih građana živi na rubu egzistencije i snalaze se na različite načine kako bi došli do novca i prehranili sebe i svoju porodicu.
Često pored jednog posla koji obavljaju u nekoj firmi potrebno je da rade i sporedne kao naprimjer brzo i povoljno slaganje i unos cijepanih drva i sl., a sve kako bi dovoljno zaradili, jer plata kod kojeg radi je nedovoljna za obaveze i osnovne namirnice. Takvi ljudi često s posla ponovo idu na posao, a i slobodni vikend, ako imaju, provode ga u radu.
Zbog neznanja, nerada, ali i vlastitih i grupnih interesa vlasti veliki broj građana Distrikta u ovoj ekonomskoj krizi, za koju možemo reći da traje godinama, je prinuđen da živi na rubu egzistencije i snalazi se kako zna.
Ljudi koji vode ovaj Distrikt u proteklih 17 godina nisu uspjeli napraviti normalni ekonomski standard kod građana, nego statistički gledano stanje života ljudi je sve gore, a to potvrđuje između ostalog i veliki broj porodica koje odlaze iz Brčkog u strane zemlje.
Realno gledajući Distrikt da hoće mogao bi biti ekonomski razvijena zajednica koja bi pojedincima, koji čine dio porodice, omogućila da samostalno razvijaju biznise i time stvore ambijent da ne ovise samo od budžeta. Na takav način ujedno bi se i razbio san kod onih građana koji misle da će se jednoga dana preko političkih subjekata, poznastava i sl. zaposliti u još uvijek jedinu, najbolju i najveću "ekonomsku razvijenu zajednicu zvanu institucije Distrikta".
Brčko ima najmanju prosječnu platu u BiH koja trenutno iznosi 833 KM, plata koja zasigurno nije realna kada se gleda život građana, naročito onih koji žive mjesečno sa 300 KM, pa čak i manje.
Ovakvim tempom i načinom djelovanja vlasti građani Brčko distrikta BiH će moći samo još godinama sanjati da u svojoj lokalnoj zajednici žive kao građani razvijenog ekonomskog standarda.
Sve dok vlasti budu igrale ulogu u pružanju pomoći građanima kao jednom obliku davanja "sadake" držeći ih na "udici", a građani na to svjesno pristajali, ovdje život neće biti život. Onaj koji je prihvatio takav način agoniju produžava i san o prosperitetu se nastavlja...
