Istinita priča jednog Brčaka: Ljeto je ljeto, što jest, jest... ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

"Obaveze, obaveze. Država ne gleda je li "potaman" sve. Oni traže, pa ti sad vidi kako ćeš i šta ćeš. Ne pita te je li vruće ili nije, imaš li ili nemaš. Papuče mi se lijepe po asfaltu od toplote. Kineske, zadnja klasa. Neki dan ih kupio i evo već otanjale. Okrenem se i vidim svoj trag od njih", kaže kroz smijeh stariji Brčak.

Uspio me je nasmijati na ovoj vrućini vrelog brčanskog asfalta, pa se i ja našalih riječima: "Pazi da ti se i to malo "para" ne istopi".

"Ih, one se "istope" čim dođu u moje ruke. Samo ih raspodijelim. Ne pamtim kad sam ih vidio kod sebe na "kamari". Od ovih "para" što dobijem odvalim "komad" i onda te komadiće pokušam usitniti maksimalno, međutim uvijek se prevarim, jer i onaj komad veliki je već usitnjen. Sam se sebi smijem. Žena me pogleda i kaže: "Opet se smiješ!?" Šuti ženo! Tad se zagledamo jedno u drugo ko dva "kekeca" i počnemo se smijati. Šta će i njoj je sve jasno", kazao je kroz smijeh.

Dok "gorimo" na asfaltu smijući se jedan drugom ovom jadu kojem smo okruženi upitah ga da li voli ljeto.

"Ljeto je ljeto, što jest, jest, računi su manji za struju..." i ode sa onim papučama koje ostavljaju trag iza sebe i ono malo novca u džepu što mu je ostalo da raspodijeli "bogatašima" koji žive od sirotinje.

Zadivio me je što se čitavo vrijeme smijao... "haman" smo takvi mi pravi Brčaci, Bosanci i Hercegovci. I stvarno, ljeto je ljeto, što jest, jest...