Težak je bio hljeb sa brčanske Ciglane, ali sladak ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

Gurali su ručno vagone kroz blato, ali pored toga govorili su: "Bio je to težak, "crni hljeb", ali sladak". Da, to i jeste tako.

"Ciglanski hljeb" i cigla "Kantradžićka"

Brčanska Ciglana, ili takozvani "ciglanski hljeb", odhranio je mnoge porodice u ovome gradu i bila je jedna od fabrika koja je zapošljavala mnoge Brčake pružajući im sigurnost da normalno žive, prehranjuju svoju porodicu, školuju djecu...

Prema pričama starih Brčaka Mehmed Kantardžić kupio je "staru ciglanu" 1923. godine od Nijemca koja je bila napravljena u 19 vijeku. Kantardžić je nakon toga zaposlio radnike i počeo sa još većom proizvodnjom.

Stara ciglana tzv. "Kantardžička" postojala je do 1949. godine, a nova, sa većim kapacitetom, počela je sa radom 1. decembra 1950. godine koja je posjedovala i "ring" kapaciteta do 300.000 cigli proizvodeći ujedno i montu tzv. 16,14,12...

Pod parolom "Zaposliti što prije Brčake"

Ciglanu su gradili radnici, ali i udarničke brigade koje su ubrzale proces gradnje kako bi se što prije počelo sa radom i zaposlili Brčaci.

Prema pričama starih Brčaka prvi ložači bili su Sulejman Žilo, Mehmedalija Redžić i Asim Redžić koji su znali ispeći i do 2 miliona cigli mjesečno izvozeći je širom bivše Jugoslavije. I drugi radnici zasluženo i pošteno su ostavili svoj znoj na "Ciglani" ne stideći se svoga rada i "hljeba".

Pravi Brčaci i danas znaju o kakvom se kvalitetu radilo, naročito kada je u pitanju bila tzv. "Kantardžička cigla" sa oznkom "MK" koja se i danas zna tražiti i kupovati sa starih dotrajalih objekata.

Uništenje "teškog, ali slatkog hljeba"

Ciglana koja je napravljena 1950. godine radila je sve do početka rata devedesetih godina, a nakon toga u zakup je uzeta od ljudi iz Srbije.

Zbog slabe proizvodnje "Ciglana" se polako gasila da bi 2008. godine zajedno sa dimnjakom srušena.

Na tom mjestu danas stoji nova zgrada policije koja još uvijek nije u funkciji.

Priča koja je hranila mnoge "ciglanskim hljebom" ostala je samo u nazivu ulice i naselja "Ciglana", a tu "priču rušenja" doživjelo je i većina fabrika nakon rata devedesetih ostavljajući masu nezaposlenih i bez onog, barem, "crnog, ali slatkog hljeba".