Dušica (42) odlučila je napustiti Srbiju te sreću probati u Njemačkoj i to 2019. godine.
Njena priča počela je tako što je srela rođaka koji joj je ponudio jedinstvenu priliku, kako se tada činilo, a to je da u Njemačkoj radi kao dadilja. On i njegova supruga Sanja su joj nudili platu, ali i smještaj, osiguranje i troškove puta.
“Dan mog polaska smo potvrdili 18. avgusta, i to tako što mi je Sanjin suprug rezervisao i platio kartu za 25.8. na stajalištu kod Sava Centra, s polaskom u 00:05. Poslali su mi kartu mailom i više puta naglasili da je polazak u nedjelju uveče. Ni ja, kao ni oni, u toj gužvi, nismo uočili da je karta za subotu, a ne nedjelju uveče, a ja sam uplatila i osiguranje od 4.000 dinara za šta su mi oni obećali da će mi refundirati. Tek kada sam pokušala da se ukrcam u autobus, vozač mi je ukazao na to da moja karta važi za prethodni dan. Pokušala sam da kontaktiram Sanju, ali ona više nije bila na mreži, pa sam se vratila kući”, priča Dušica za Blic.
Sanjin suprug joj je rezervisao novu kartu te je krenula uskoro na put.
“U njihovoj spavaćoj sobi je veliko kupatilo. Dakle, nema tuširanja dok ne ustanu, a ja sam umorna i znojava sa puta, dok je napolju 30 stepeni. U malom hodniku je manje kupatilo kome sam imala pristup, a koje ima samo lavabo i šolju. Poslije tri dana konstantnog sjedenja, konačno sam se makar opružila malo, u nadi da ću se ujutro istuširati i malo doći sebi. U pola devet su svi ustali, međutim, odmah su nastavili sa svojim obavezama, te nije bilo vremena da uradim to što sam planirala. Sanja je starijeg sina od 10 godina ispratila na ekskurziju, a ja sam odmah preuzela brigu o mlađem, zbog kojeg sam i došla. Tek oko tri popodne uspjela sam da se konačno i ja okupam. Sanja i njen suprug žalili su mi se na prošlu dadilju koja ih je svakog časa zivkala telefonom i molila da izađu s posla. Kod mene, njihov sin Ivan imao je vrhunski tretman i uvijek sam znala kako da ga umirim, nahranim i sve ostalo. Radila sam i mnoge druge stvari koje mi nisu u opisu posla. Kuhala sam iako to nije bio dogovor. Sve u svemu, imala sam dnevno oko dva sata slobodnog vremena i to sam uglavnom provodila sjedeći na stepenicama zgrade, plačući i odbrojavajući dane do povratka u Srbiju”, kaže Dušica. Prvi ozbiljan sukob nastao je kada se Dušica Sanji požalila na loš tretman koji dobija od njenog starijeg sina. “‘Ti si znala da ja imam dvoje djece i da moraš da vodiš računa o njima?’, rekla mi je i ostavila me u šoku jer smo se jasno dogovorile da je moja obaveza samo mlađi, Ivan. Kada sam joj to i rekla, dreknula je na mene: Odmah idi! Izlazi iz stana! To sam i željela da uradim, ali Sanjin suprug me je preklinjao da ih ne ostavljam na cijedilu pa sam popustila. Nekoliko dana kasnije, saznajem da je moj suprug imao tešku saobraćajnu nesreću, ali je na svu sreću on ostao živ. Sanja se uopšte nije uzrujavala zbog toga, već je samo hladno prokomentarisala: ‘Pa eto, makar je živ’. Ostala sam frapirana”, priča Dušica.
Napominje kako je radila za platu od 500 eura, što je kaže daleko ispod tržišne cijene, te su joj ostali dužni 150 eura.
“Kada sam ih putem Vibera kulturno pitala za to, prvo me je blokirao Sanjin muž, a potom i Sanja par dana kasije”, završava Dušica. Svoju priču riješila je tada da podijeli sa ljudima kako bi skrenula pažnju na opasnosti rada na crno u inostranstvu, pa čak i kada ide preko poznatih osoba.
Izvor: Blic
