"Sa šest godina sam počeo trenirati karate, ali nisam mogao podići visoko nogu, pa mi to nije išlo. U petom osnovne sam krenuo ići u teretanu, a ribolovom se bavim od neke osme godine. Skijanje mi je bilo normalno, jer sam rodom iz planinskih krajeva, a jedno vrijeme sam se bavio i takmičenjem u šahu. Kada sam došao u Brčko počeo sam trenirati boks, kik boks, biciklizam. Jedno vrijeme sam sve ostavio osim boksa i biciklizma. Mnogi koji me znaju iz tih vremena kada sam imao 74,50kg ne mogu da vjeruju da sad imam 142kg. Ma ne mogu ni ja (smijeh). Na biciklu sam doživio saobraćajnu nezgodu koja me odvojila od svih sportskih aktivnosti šest mjeseci što sam ja mislio da nije mnogo. U međuvremenu sam završio školu, počeo raditi na radiju, pa i TV-u, aktivan sam u Spasilačkoj službi, bavim se pčelarstvom... Sve je to bilo novo i lijepo za mene, pa sam mislio da ne treba da se brinem za kile, ali "trt". Kiile su se slagale i sada mogu samo da budem logističar sporta (smijeh)", priča Milan Dragičević (36) iz Brčkog kojeg većina građana poznaje kao pozitivnu i svestranu osobu.