Menu

Mladi u Brčkom protiv podjela Istaknuto

Brcko zeleniloPavle Vuisić, Mustafa Nadarević i Boris Dvornik u Brčkom. Nije vic, niti anegdota, već inicijativa grupe mladih iz ovog grada koji žele da pošalju poruku mira.

 

 

Na šetalištu kraj rijeke Brke, blizu ušća u Savu, na velikom, starom i gotovo oronulom zidu naslikana su trojica velikana jugoslovenskog glumišta.

 

"Željeli smo da kroz umjetnost poručimo da granice između nas ne postoje, da su nevidljive i da moramo da ih prevaziđemo. Tako se rodila ideja da našem gradu, državi i regionu poklonimo ove murale", kaže Mirsad Zahirović, 26-godišnji student političkih nauka iz distrikta Brčko.

 

On je ujedno i vodio neformalnu grupu mladih aktivista "Distrikt tim" koja je ovaj projekat realizovala.

 

Ideja je, objašnjava Zahirović, da se građani podstaknu i aktiviraju da rade na pomirenju i izgradnji povjerenja na ovim prostorima.

 

"To je poruka mladih ovoga grada, možemo zajedno, hoćemo zajedno. Samo tako možemo napredovati, ako počnemo da se odvajamo kao u prošlosti, nećemo daleko dogurati", kaže on.

 

Trojica naslikanih glumaca danas predstavljaju zasebne države – Srbiju, Bosnu i Hrvatsku – čije granice jesu uspostavljene poslije rata u Jugoslaviji, piše BBC.

 

Poslije rata se nije činilo mogućim da će Brčko, nakon hiljade izgubljenih života, uspjeti da funkcioniše, posebno kada je u pitanju suživot.

 

Ipak, skoro tri decenije kasnije, Brčko distrikt ostaje primjer da je suživot tri naroda na ovim prostorima i te kako moguć.

 

Ova zasebna teritorijalna jedinica unutar Bosne i Hercegovine uspijeva da funkcioniše samostalno – ima sopstvene obrazovne, bezbjednosne i zdravstvene institucije, izvršnu i zakonodavnu vlast.

 

"Zahvalan sam što sam odrastao u sredini koja je drugačija u odnosu na ostale gradove BiH koji su dosta podijeljeni", priča Zahirović.

 

Ipak, u vrijeme predizborne kampanje, nacionalistička retorika sa ciljem podela među biračima se tradicionalno pojačava.

 

To je ujedno i gorući problem sa kojim se mladi suočavaju, smatra Zahirović.

 

"Svi se predstavljaju kao branioci i sve povezuju sa ratom vraćajući nas 25 godina unazad. Forsira se nacionalizam kako bi mlade odvojili u torove i imali glasačko tijelo", kaže on.

 

Šta znači distrikt Brčko

 

Tokom rata u Bosni na prostoru distrikta Brčko nalazio se Srpski koridor, koji je povezivao istočni i zapadni dio Republike Srpske.


Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine kojim je rat okončan, ovo područje podijeljeno je između Republike Srpske i Federacije BiH, mada su obe strane tvrdile da Brčko pripada njima.


Arbitražnom odlukom, u kojoj je posredovala američka vlada, Brčko distrikt je u martu 2000. godine uspostavljen kao posebna teritorijalna jedinica u sastavu nezavisne Bosne i Hercegovine.


Distrikt Brčko je samostalna i nezavisna teritorija – ima sopstvenu izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast.


Prema posljednjem popisu stanovništva u Distriktu Brčko živi više od 83 hiljade ljudi – 42 odsto Bošnjaka, 35 odsto Srba i 20 odsto Hrvata.


U službenoj upotrebi jednaki su bošnjački, srpski i hrvatski jezik.


Brčko distrikt čini ukupno 59 naselja, uključujući i grad Brčko.

 

Različitost je prednost

 

Različitost i multikulturalnost koja mnoge razdvaja Zahirović vidi kao prednost svog grada.

 

"To treba da bude naše bogatstvo, imamo sve vjere, sve nacije, ali nažalost politika to iskorišćava na drukčiji način", kaže on.

 

Iako jeste politički aktivan u jednoj od stranaka na predstojećim izborima, Zahirović ove godine vjerovatno neće imati pravo glasa.

 

Izmjenom Izbornog zakona i Zakona o ličnim dokumentima od prije nekoliko godina predviđeno je da se građani distrikta Brčko moraju izjasniti o "entitetskom državljanstvu" – da li su građani Republike Srpske, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Tek onda mogu da glasaju na opštim izborima za parlament BiH, kao i za parlament entiteta čije dodatno državljanstvo imaju.

 

Prije uvođenja ovih izmjena, građani su imali opciju izbora na samom biračkom mjestu.

 

"Ja se nisam opredijelio. Smatram da treba da imamo jedno državljanstvo – Bosne i Hercegovine – a ne da se dodatno dijelimo tim entitetskim državljanstvom", kaže Zahirović.

 

Zvaničan broj građana Brčkog koji se nisu entiteski opredijelili se ne zna, ali procjene su da nekoliko hiljada građana neće imati pravo glasa na predstojećim izborima.

Dok stoji na reci Brka, Zahirović objašnjava da se ona uzima kao nevidljiva granica na bošnjački i srpski dio grada. A odmah pored, preko Save, gotovo u centru grada, nalazi se i pravi granični prijelaz sa Hrvatskom.

 

Fotošopirana lica

 

U samom centru grada, na svega nekoliko stotina metara udaljenosti, na Trgu mladih i u Bulevaru mira, stoje tri spomenika – bosanskoj, hrvatskoj i srpskoj vojsci tokom ratova devedesetih godina.

 

Nastao kao posljedica nemogućnosti dogovora u Dejtonu, Distrikt Brčko je početkom dvijehiljaditih imao brojne pogodnosti.

 

Na primjer, prosečna plata bila je veća nego u ostatku Bosne i Hercegovine.

 

Ipak, vremenom su te "povlastice" opale, pa je tako u medijskim izvještajima iz prošle godine moglo da se vidi da je plata u Brčkom bila niža nego u oba entiteta.

Sa nešto više od 80 hiljada stanovnika u distriktu, od kojih polovina živi u gradu, nezaposleno je više od 11 hiljada ljudi.

 

Prema poslednjim dostupnim javnim podacima, više od hiljadu onih koji traže posao imaju fakultetske diplome.

 

Na to utiče cjelokupna politička situacija, smatra 27-godišnji Emir Vehabović – Finti, diplomirani profesor bosanskog jezika i književnosti koji radi u trgovini.

 

"Utiče tako što sada onaj ko nije politički podoban ili nije član vladajućih stranki ne može da se zaposli", tvrdi on.

 

Dodaje i da zato mnogi njegovi prijatelji traže posao u inostranstvu.

 

"Više i nije 'furka' da svi idu na zapad, ide se i na istok – Slovačka, Češka, gdje god mogu da nađu posao koji je plaćen više od tri eura po satu", kaže Emir.

 

Iako zvanični statistički podaci o broju mladih koji su napustili Bosnu nema, procjenjuje se da ih je više od sto hiljada.

 

Kada se Emir sa porodicom vratio iz izbjeglištva 2000. godine, grad je i dalje etnički bio podeljen po mjesnim zajednicama i krajevima.

 

"Kada sam počeo trenirati fudbal, mi smo bili prva generacija kada je FK 'Jedinstvo' ponovo bio jedan klub, a ne dva kako je bilo tokom i poslije rata", kaže on.

 

Za njihovu generaciju nije bilo bitno ko se zove Filip, a ko Emir.

 

"Zajedno smo pobjeđivali, gubili, pjevali i plakali. Ali sa roditeljske strane je bilo skretanja pažnje sa kim se treba družiti, sa kim treba biti u vezi, a s kim ne", prisjeća se Emir.

 

Zajedništvo koje je doživio kroz fudbal, danas nastavlja kroz hip-hop muziku kojom se bavi u grupi "Stay positive", sarađujući sa kolegama iz cijelog regiona.

 

"Ideja nam je bila da u uglavnom negativnom okruženju budemo iskra pozitivnog. Hip-hop te uči zajedništvu i povezivanju, a ne odvajanju", kaže on.

 

Umjetnost jeste jedan od načina kroz koji se mladi okupljeni oko poruke mira bore sa stereotipima i predrasudama uz koje su odrasli.

 

Zorana Stakić, 23-godišnja studentkinja, priključila se neformalnom kolektivu slobodnih umjetnika "Eš gerila" kako bi "izašla iz sive zone".

 

Svjesna da u okruženju ima gradova koji su mnogo sivlji od Brčkog, kaže da bi voljela da je šareniji i više okrenut ka umetnosti.

 

"Zna biti dosadno i monotono ovde. Meni nedostaju kulturna dešavanja, bilo čega što bi mladi voljeli da rade", kaže ona.

 

Predizborna atmosfera je, kako kaže, uvijek dvije stepenice niže od svakodnevnog sivila.

 

"Tada grad postaje tamni vilajet, pun lažno nasmiješenih faca na kojekakvim plakatima koji nas gledaju fotošopiranih lica i lažno obećavaju poslove i bolju budućnost", kaže Stakić.

 

Zorana je jedna od onih koja ne pristaje da se prilagodi i odustane od onoga što je pokreće.

 

Upravo su ljudi okupljeni u "Eš gerili" zaslužni za portrete glumaca pokraj rijeke Brka.

 

Otkriva i da je u pitanju bila posebna tehnika rada pod parolom "snađi se".

 

"Nismo koristili nikakve boje, već smo grebali stari zid, mahovinu, prljavštinu, sa alatima koje smo našli kod kuće", kaže ona.

 

Grupu mladih entuzijasta okupio je slobodni umjetnik Lazar Borišev koji se u Brčko iz Srbije doselio prije desetak godina.

 

Kaže da nije bilo lako dobiti dozvolu da se na tom zidu bilo šta naslika.

 

"Kada pomeneš mural ili grafit, nema razumijevanja za to. Onda je meni palo na pamet – zašto ga ne bismo očistili", kaže on.

 

Pokušaji da oformi zvanično udruženje građana koje bi se bavilo ukrašavanjem fasada i uličnom umjetnošću nisu urodila plodom.

 

"I tako je nas desetak umjetnika postalo "Eš gerila", skontali smo da se ne vrijedi oslanjati ni na koga, već da ako nešto želiš treba da ustaneš i uradiš".

 

Od tada su oslikali česmu u svom naselju, nekoliko lokala u gradu, za šta po pravilu imaju podršku komšija i sugrađana.

 

Mirsad Zahirvić, glavni inicijator okupljanja umjetnika i aktivista – usljed čega je nastao i dokumentarni film o pomirenju na ovim prostorima – kaže da motivaciju pronalazi u budućnosti.

 

"Kada pomislim šta će biti za 10 godina ako se ne aktiviramo, dokle ćemo dogurati? Mi nećemo da dozvolimo ono što su naši stari – to zlo devedesetih", kaže on.

Navodi i da primjećuje da mladi sve više žele da budu dio promjena.

 

"Mislim da je moj stav većinski u Brčkom, ali se ne izražava u toj meri. Ljudi se boje sistema, ucijenjeni su poslom ili na neki drugi način i ne smiju da istupe, a ja ne želim pognuti glavu", kaže Zahirović.

 

https://www.bbc.com

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com