Menu

Sudbina u BiH: Članovi ovih porodica spašavali su jedni druge u dva rata Istaknuto

sudHardage su spasile članove porodice Kabiljo tokom holokasuta, a oni su im jednakom dobrotom uzvratili 50 godina kasnije

 

 

Tokom 1941. godine nacisti su okupirali Jugoslaviju. Zauzeli su Sarajevo, opljačkali sinagoge i zapalili svete spise koji su bili stari 400 godina.

 

Na prostoru Sarajeva tridesetih godina prošlog stoljeća živjelo je 12.000 Jevreja i oko 2.000 u drugim gradovima. Na hiljade njih je ubijeno tokom Drugog svjetskog rata, a pojedini su se ipak spasili, i to zahvaljujući muslimanima, piše izraelski portal Aish.com.

 

Gestapo je u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata otvorio ured nedaleko od kuće prodavača namještaja, Mustafe Hardage i njegove žene Zejnebe. Njih dvoje su tokom večeri mogli čuti jauke zatvorenika koji su bili mučeni.

 

Jevrej Yosef Kabiljo je bio dobar prijatelj i poslovni partner Mustafe Hardage. Njegova kuća je bila uništena tokom nacističkog bombardovanja i Hardage su ga pozvale da zajedno sa svojom porodicom živi u njihovoj kući, i pored velikih rizika kojima su se na taj način izlagali.

 

„Ti si naš brat i tvoja djeca su kao naša djeca. Osjećaj se kao kod kuće. Sve što mi posjedujemo je i tvoje", rekli su Yosefu.

 

Jednog dana pripadnici Gestapa pojavili su se na vratima kuće porodice Hardaga kako bi provjerili njihove dokumente. Yosef Kabiljo, njegova žena i kćerka krili su se u jednom velikom ormaru. Samo ih je čudo spasilo i nisu bili otkriveni.

 

Hardage su nastavile štititi članove porodice Kabiljo sve dok nisu otišli za Mostar. Taj grad je bio pod kontrolom Italijana i bio je nešto sigurnije mjesto za Jevreje.

 

Međutim, Yosef Kabiljo je ostao u Sarajevu i nacisti su ga priveli. Zbog velikog snijega, zatvorenici nisu mogli biti trasportovani iz Sarajeva u logor Jasenovac, te su čistili sarajevske ulice od snijega.

 

Yosef je jednog dana primijetio Zejnebu Hardagu kako stoji na uglu ulice. Oči su joj bile pune suza.

 

I pored brojnih opasnosti, ona mu je donijela hranu, a pomogla je i drugim zatvorenicima.

 

Nedugo zatim, Yosef je uspio pobjeći i sakrio se u kuću porodice Hardaga. Nacisti su zatim saznali da Hardage pomažu Jevrejima i Zejnebin otac, Ahmed Sadik, strijeljan je jer su nacisti otkrili da je krivotvorio dokumente za Jevreje.

 

Porodica Kabiljo je uspjela preživjeti Drugi svjetski rat i kasnije su se preselili na područje Jerusalema. Zatražili su da Hardage i Ahmed Sadik budu priznati kao pravednici i jedno drvo je posađeno u spomen na njihovu hrabrost.

 

Mustafa Hardaga je preminuo 1960. godine, a porodica Kabiljo je ostala u kontaktu sa Zejnebom i njenom kćekom Sarom.

 

Prošlo je preko 30 godina i u BiH je ponovo izbio rat u kojem su zabilježeni brojni masakri, barbarstvo i genocid.

 

Zejneba Hardaga, Sara Pećanac i ostali članovi njihove porodice gledali su kako njihovi sugrađani svakodnevno ginu na ulici. Nisu imali hrane i živjeli su od supe koju su pravili od trave iz obližnjeg parka. U trenucima kada su izgubili svaku nadu, stigla je poruka iz Izraela.

 

Preko jednog izraelskog novinara u Sarajevu, članovi porodice Kabiljo stupili su u kontakt sa Zejnebom i Sarom, te im ponudili pomoć.

 

Sara Pećanac je bila začuđena, jer nije mnogo znala o herojstvu svojih roditelja.

 

„Moj otac je preminuo, a moja majka nije mnogo pričala o tome. Ipak ona mi je rekla sljedeće: ne možeš kontrolisati koliko ćeš biti bogat, koliko ćeš biti pametan ili koliko ćeš biti uspješan. Ali možeš kontrolisati koliko ćeš biti dobar", navela je Sara.

 

Međutim, članovi porodice Kabiljo u početku nisu uspijevali u svojoj nakani da prebace Hardage u Izrael. Suočavali su se sa brojnim barijerama, jer izlazak iz Sarajeva je bio skoro nemoguć. U jednom trenutku oni su bili toliko uporni da su otišli do tadašnjeg izraelskog premijera Yitzhaka Rabina i od njega tražili da se Hardage prebace iz BiH u Izrael. Tako je i bilo.

 

Početkom 1994. godine Sara Pećanac, njen muž, kćerka i majka Zejneba bili su u grupi od 300 izbjeglica koje su napustile Sarajevo. Kada su ih pitali gdje žele ići, porodica je odmah izabrala Jerusalem.

 

„Zamislite da ste u takvom stanju i da vam je potrebna pomoć i naposljetku je dobijete od porodice koju je vaša porodica spasila prije 50 godina. Stoga je za mene bilo prirodno da postanem Jevrejka. Za mene je čast pripadati ovom narodu", rekla je Sara Pećanac koja danas radi u jerusalemskom muzeju u kojem je izložena i priča o njenoj porodici.

 

Autor: A. Dž./Fokus.ba

Copyright (c) 2006-2018 portal InfoBrcko.com Sva prava zadržana. Sadržaji objavljeni na portalu InfoBrcko.com se mogu prenositi uz obavezno navođenje izvora i linka na orginalni tekst. info@infobrcko.com