Prvi Dani otpora u Brčkom na “4 Julu”: Prva žrtva Sakib Adžajlić pružao otpor sa bombom i nožem ^Istaknuto

 

Damir Brodlić koji je prvi ranjen u mjesnoj zajednici “4 Juli” prisjetio se tih teških trenutaka i mladih momaka koji su se okupili kako bi pružili otpor agresoru.

 

“Ovdje je bila organizovana skupina pod okriljem “patriotske lige”, golobradih mladića koji su pružili otpor agresiji, agresori koji su 1. maja krenuli u napad ne sluteći da će naići na bilo kakav otpor. Mislili su da će zauzeti mjesnu zajednicu “4 Juli”, Rijeke, Klanac, Dizdrarušu bez ikakvog otpora. Međutim, tu smo se našli mi, mala organizovana skupina mladića. Tada poslije otpora uspostavlja se veza sa slobodnom teritorijom linije odbrane. Kažu rat je počeo 30. aprila 1992. godine, ne, rat je počeo 1. maja 1992. godine u ovoj mjesnoj zajednici, a 30. aprila, 1992. godine desio se teroristički čin.”, kazao je Damir.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ramiz Djedović, jedan od učesnika pružanja otpora, sa svojih tada trideset godina, zajedno sa ostalim hrabrim mladićima krenuo je u odbranu svog grada Brčko i prisjetio se poginulih boraca i prve žrtve hrabrog Sakiba Adžajlić.

 

“U mjesnoj zajednici “4 Juli” izgubilo je život oko 40 momaka. Nažalost, prvi dan rata poginu je Sakib Adžajlić i sjećam se to je bilo oko četiri sata. On je imao samo bombu i nož. Međutim, u borbi kako bi uništili “flak” poginuo je. Tada je ranjena i prva osoba, Damir Brodlić koji je ostao bez noge. Imali smo nevjerovatnu i neopisivu veliku hrabrost i srce što agresor to nije imao”, kazao je Ramiz.

 

Kaže prvi otpor su pružili na raskrsnici mjesne zajednice “4 Juli”.

 

“Na raskrsnici u ovoj mjesnoj zajednici postavili smo tri do četiri cijevi kako ne bi krenuo agresor sa vozilima dalje. Tu smo pružili otpor. Tada na tom punktu bilo nas je oko 14. Kada su počeli pucati sa “pragom”, mi smo uzvratili sa lovačkim puškama i imali smo samo dvije ili tri automatske puške. Pružali smo otpor koliko smo mogli i neprijatelj je vidio da ne može tako lako prodrijeti i krenuli su na drugu stranu. Mi smo se odmah organizovali i tu takođe pružili otpor i spriječili tada dalji njihov napad”, prisjeća se Ramiz.

 

Zbog nedostatka oružja i municije nisu uspjeli zadržati to područje i sve se okrenulo kada je agresor sa velikim brojem naoružanja i ljudstva počeo vršiti velike napade, kazao je Ramiz.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

“Sjećam se bilo je oko četiri sata kada su nas potjerali i bilo je preko 400 četnika. Imali su svoje znakove, šubare i mislim da su tada bili i “arkanovci” sa crnim uniformama. Tjerali su nas do Begovače. Do 12 sati tu smo držali otpor, međutim njima je ponovo došlo pojačanje, tenkovi i druga oklopna vozila. Tjerali su nas sve do Goričkića i tu su stali. Ujutru smo mi krenuli u protiv napad i vratili “4 Juli”. Uspjeli smo tu mjesnu zajednicu držati godinu dana. Žalosno je, izginulo je dosta naših momaka. Agresor je imao pojačanja i iz Srbije. Kada smo zarobili pojedine vidjeli smo da su iz Srbije i razmjenili smo ih”, kazao je Ramiz.

 

Na ovom značajnom mjestu u mjesnoj zajednici “4 Juli” u kojoj je pružen prvi otpor agresoru i zvanično počeo rat u Brčkom još uvijek ne postoji spomenik koji bi sve podsjeti na odbranu Brčkog, BiH i hrabre borce.

 

Avdija Banda, predstavnik Koordinacije boračkih udruženja Armije RBiH kazao je da je žalosno što spomenika još uvijek nema i da je sada sve na rukovodstvu mjesne zajednice “4 Juli”.

 

“Što se tiče same Koordinacije boračkih udruženja mi smo vodili ranije aktivnosti po tom pitanju i došli smo do idejnog rješenja, međutim sljedeći je korak na rukovodstvu mjesne zajednice. Koordinacija boračkih udrtuženja i dalje čvrsto stoji da pruži svaki vid pomoći koji bude potreban kako bi se i ovo mjesto obilježilo”, kazao je Banda.