Iz iskustva učesnika "Marša mira": Država, koja je osvjetlala svoje lice ^Istaknuto

Bosna je toponim. Ona je i naša domovina, zavičaj, historija, geografija. Bosna je ideja, narod, naša ljubav. Sve je ovo Bosna. Ali, Bosna je i država, i to je ono što nam nikako ne ide ruku pod ruku sa prethodnim. I dok smo Bosnu kao ideju, kao domovinu, zavičaj itd., spremni prigrliti, ljubiti, veličati; dotle je Bosna kao država, za mnoge od nas huda i blijeda, zelena, nedorasla; šta više - mnogima ponešto kriva.

E o toj (mojoj, našoj) Bosni, iz iskustva jednog od učesnika "Marša mira", želim nešto da kažem. Ti si lijepa Bosno, kao država, položila ispit, čista desetka. Vidio sam na svakom koraku ovog trodnevnog putovanja tvoje prste. Tvoje institucije, oni koji te vole i žele graditi, osvjetlali su tvoje lice. Kakva ba Amerika, Njemačka, Japan! Ne mogu nam "na ruke politi."

Mogao si brate (i sestro) da vidiš kako ti divni, mladi ljudi (crveni križ) trče putem niz Udrč. I dok mi hvatamo zrak i koji korak da smo bliže vrhu, oni hitaju začelju - jer tamo (dolje) je nekome pozlilo. Za njima, domalo, terensko vozilo civilne zaštite. Da, dobro ste čuli - niz Udrč. Ne znam šta je dalje bilo, ali to je scena iz filmova, i nešto što će vječno zadržati svježim moj osmijeh prema našoj državi.

Kako bolan nema države, i zar nije efikasna, kada smo svako malo imali ambulantna kola hitne pomoći, cisterne s vodom (vatrogasci), kada su momci u onim silnim potocima (3. dan) užadima, svojim rukama (gorska služba spašavanja), čuvali nas da se ne povrijedimo, ne stradamo. A onda, kada se to nekome desi, povrijeđena osoba se nosi, vozi, zbrinjava.

Ovo su samo neki detalji, mnogo toga ja objektivno nisam mogao vidjeti.
A ono drugo, što opet jest država, ali evo neka nije, neka to budu njezini ljudi, (iako pouzdano znam da je i tamo ima) je još jedna beskonačno divna priča. Na desetine lokacija su osmijesi ljudi, hladni i topli napitci, voće, sendviči itd. Tvoje (i moje) je bolan bilo samo da brineš o sebi, da slijediš upute, da prozboriš koju lijepu riječ onom do sebe.

Eto, dragi moji, i to vam je naša Bosna, ali njezino lice koje često ne vidimo, na koje galamimo, zbog kojeg iz nje bježimo. Ali lijepa zemljo Bosno, ja sam te u svakom smislu volio i ljubio, a od sada još više...

Napisao: Mustafa-ef. Gobeljić, glavni imam Medzlisa IZ-e Brčko