BiH ne prati razvijeni svijet: Pravo na roditeljstvo zapelo u proceduri ^Istaknuto

Piše: Prof. dr Senad Mehmedbsšić, profesor ginekologije i obstetricije

Reproduktivna medicina u našoj državi nije dovoljno razvijena i ne prati razvijeni svijet. To je grana medicine u kojoj se, u posljednjih nekoliko decenija, događaju veličanstveni pozitivni pomaci, takvi i toliki da sa sigurnošću možemo tvrditi da nema bračnog para koji, bez obzira na problem, ne može postati roditelj.

Oprema i medicinska tehnika, u okviru reproduktivne medicine, doslovno, omogućava pogled i spoznaje o jednom, donedavno potpuno nepoznatom i tajanstvenom svijetu - svijetu nastanka ljudskog bića. Nije medicina spoznala sva zbivanja jer nema metode kojom će uvijek, “iz prve“, svaka pacijentica ostati u drugom stanju.

Danas je liječenje neplodnosti proces, jer postoje određeni limiti uspješnosti, ali uporan i odlučan bračni par, uz pomoć društva, razumijevanjem države, zahvaljujući medicinskoj struci, prije ili kasnije, dobije dijete.

Dvije decenije

Više je razloga zašto kod nas nije dovoljno razvijena reproduktivna medicina. U vrijeme intenzivnog razvoja ove specijalnosti, bili smo hendikepirani jer smo “sastavljali“, ratom razrušeni, zdravstveni sistem. Nažalost, već dvije decenije ne uspijevamo na pravi način, sistemski, organizirano, pravilno prići pravnom, ekonomskom i stručnom rješenju - liječenju bolesti koja se zove bračna neplodnost.

Parovi kojima treba takvo liječenje prepušteni su sami sebi. Nemamo zakon koji regulira medicinski pomognutu oplodnju. Zdravstveni fondovi ne izdvajaju novac za liječenje bračne neplodnosti, a nijedna javnozdravstvena ustanova ne radi sistemski i kontinuirano postupke vantjelesne oplodnje (rade ih privatni centri). Studenti i specijalizanti se o ovom problemu malo ili nikako ne educiraju, a nemamo ni fakultet koji “proizvodi“ embriologe.

Sve su ovo kockice koje složene daju tamni mozaik stanja u reproduktivnoj medicini naše države. Naravno, zbog svega najviše ispaštaju pacijenti.

Prijedlog zakona o biomedicinski pomognutoj oplodnji, na nivou Federacije BiH, donesen 2013. godine, “zapeo“ je u parlamentarnoj proceduri. Istu sudbinu dijeli i prijedlog krovnog, državnog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji od 2016. godine, jer još nije došao na dnevni red i raspravu na državnim parlamentima.

Zašto je to tako? Razlog je najblaže rečeno, u neshvatanju ozbiljnosti problematike bračne neplodnosti, u njenom značaju za društvo i pojedinca. Problem bračne neplodnosti je i naglašeno personaliziran i utječe na sve aspekte života bračnog para.

Bračna neplodnost je bolest koju, svako onaj ko je od nje bolestan, ima pravo liječiti. Država je dužna da, kao i za sve bolesti, osigura uvjete za to. Pravila liječenja donosi zakon, a materijalnu podršku daju zdravstveni fondovi.

Jednaki uvjeti

Donešenjem zakona o liječenju neplodnosti država ispunjava i Ustavom zagarantirano ljudsko pravo na potomstvo i jednake uvjete svim građanima na ostvarenje prava.

Oba prijedloga zakona o medicinski pomognutoj oplodnji imaju pravnu podršku u Ustavu BiH, u brojnim konvencijama UN-a i Evropske unije o ljudskim pravima, u smjernicana Evropske asocijacije na humanu reprodukciju i embriologiju (ESHRE).

U stručnom i profesionalnom smislu oba prijedloga zakona o medicinski pomognutoj oplodnji osiguravala bi, što je najvažnije, sve one metode i medicinske postupke našim pacijentima koje imaju stanovnici razvijenih država svijeta i koje današnja nauka, u ovom dijelu medicine, praktično primjenjuje.

Zakon sadrži akumulirano iskustvo u svim finesama primjene ovakvih zakona, nadzor i kontrole postupaka, licenciranje profesionalaca i opreme, garanciju transparentnosti, što omogućava legalnost, a sprečava nelegalnost.

Zbog ovih činjenica mislim da ne postoji nijedna ozbiljna prepreka da i parovi u našoj zemlji ne dobiju podršku ovog društva i mogućnost ostvarenja dubokoljudske potrebe, a to je da postanu roditelji.

(Faktor.ba)