Iskustvo Brčaka: Kako sam postao rob kredita ^Istaknuto

Piše: Adnan Murselović

Jedan od njih koji je ušao u tu zamku i koji nam je ispričao kako izgleda život u kreditu je i Brčak koji nije želio da otkrije javno svoj identitet. Trenutno je nezaposlen i kaže da dug iz dana u dan sve više raste i postalo mu je nemoguće vratiti novac koji sada iznosi preko 20.000 KM.

“Malo radiš, malo ne radiš i tako godinama. Nekad si bolje, a nekad lošije plaćen. E, kad si bolje plaćen prohtjevi se povećaju. Ionako željan svega što je negdje normalno, jedva čekaš da se „počastiš“. Malo povučen svojom željom, malo naveden povoljnim kreditima uđeš u krug iz kojeg se godinama vadiš. U ono vrijeme kad radiš osjećaš se sigurno i misliš da možeš. Kad ne radiš digneš neki mali kredit ili uđeš u minus na kartici da “pregrmiš” do sljedećeg posla. Razmišljaš, ne može besposličarstvo dugo trajati, nisi “ljenguza” da nećeš da radiš, a nije ni da se bira posao. Zaposliš se, vratiš jedan dio, onda izgubiš posao, a onaj drugi dio ne možeš vraćati i godinama tako. Visi ti kredit nad glavom kao vreća cementa koja čeka da se otkači i padne ti na glavu, a tada je gotovo. Samo da znaju kako je to teška vreća”, kazao je Brčak.

Kaže da je u ovaj problem uvukao sam sebe kao i većina ljudi koji na početku misli da će kredit bez problema vraćati. Međutim, nepredviđeni otkazi sa posla doveli su ga u još teže stanje.

“U takvu situaciju uvukao sam sam sebe. Nisam htio biti ničija lutka da se igra sa mnom. Jednostavno nisam htio “lokalnim kabadahijama”, što se zovu političari, reći da sam njihov. Jednostavno nisam htio u to njihovo kolo koje bi ti oduzelo sve što si ti. Ta moja odluka da ne budem dio njih me je dovelo do “roba kredita” i samim tim nisam uspio obezbijediti sebi egzistenciju. U ovome svemu ne bih bio da imamo normalno uređenu državu kako bih kroz svoj rad vraćao uredno kredit, a možda ga ne bih morao nikada ni uzimati zbog dobre plate. Sve se zakomplikovalo kada sam ostao bez posla. Tako je i počeo da raste dug. Do posla mi je sada teško doći i sve usput ako nešto malo zaradim to mi je da preživim. Da imam posao sve bi bilo kako treba”, kazao je Brčak.

Najgore je, kaže, kada dane provodi čekajući da dođu i kažu da kuća više nije njegova.

“Vukao sam nekih malih kredita godinama, malo plaćao, malo nisam, kako kad. Dobijem ja neki malo stabilniji posao i odlučim da objedinim male kredite i dignem još nekih para da se nađe. Taman mislim ići će ovo sad, kad noga sa posla i ostanem sa kreditom, ali bez posla. Onda ide „kuburenje“, torture od banke: kada će te platiti kredit, morati ćemo Vas tužiti, imate li imovine na sebi.... itd, itd,...godinama....Tako provodiš dane čekajući da ti dođe „ferman“ od suda da tvoja kuća više nije tvoja, nego bankina, ili auto ili...šta već imaš”, kazao je Brčak.

Kaže da je nakon završenog fakulteta odlučio da ne ide iz Brčkog, jer se nadao da će početi sa normalnijim životom. Kaže da mnogi danas sa i bez fakulteta žive na rubu siromaštva sa svojim pordicama i da je žalosno što tako živimo u zemlji koja je bogata prirodnim bogatstvima.

“Moj primjer i primjer mnogih mojih kolega koji, takođe imaju završen fakultet, žive na rubu siromaštva sa svojim porodicama. To je jedan od pravih i realnih pokazatelja svim političarima i svim vlastima u kakvom se stanju nalazi naš grad i država. I oni koji nemaju stečeno obrazovanje su u istoj ravni i žalosno je da nam ljudi žive siromašno u bogatoj zemlji. Ljudi koji imaju mala novčana primanja nalaze se u jako teškom ekonomskom stanju. Kako bi finansijski malo stabilizovao porodicu često znaju uzimati kredit i tako ulaze u začarani krug iz kojeg je teško izaći. Humanosti nema i banke ne interesuje u kakvom si ti stanju, jer njih ne interesuje čovjek, već novac. Ti kada si ispred njihovog šaltera on te vidi samo kao novčanicu, a ne kao nekoga ko ima dušu, srce, oči, tijelo itd.”, kazao je Brčak.

Kaže kada bi bio sada u mogućnosti da vrati dug ne bi više nikada uzimao kredit, a to je poručio i svima koji razmišljaju da učine taj potez.

“Vjerujte mi iz mog iskustva, a u kojem se sigurno nalazi veliki broj građana u ovom našem Distriktu i BiH, bolje ako ikako mogu da žive, a da ne uzimaju kredit. Kredit je za ljude koji nemaju stabilan posao ubistvo. Ja imam jedno loše iskustvo iz kojeg mi je teško izaći i poslije ovoga ne bih više nikada u svom životu uzimao kredit i bio rob kredita. To najbolje znaju i osjećaju oni koji su ušli u taj svijet. Kredit je zlo i to je često trenutna slast gdje misliš da si riješio sva pitanja svog života. Život bez kredita da, sa nikada. Bolje biti skroman, a ne imati slast koja trenutno traje, jer ćeš kasnije ostati i bez one skromnosti sa kojom si mogao živjeti”, kazao je Brčak.