Lako je tebi ^Istaknuto

Piše: Apotekarka

Nije lako, ništa nije lako! Nije lako učiti po 14 sati dnevno, nije lako gladan lijegati u krevet iznova i iznova. Nije lako imati 20 maraka za 10 dana, nije lako otići iz porodice u kojoj te otac maltretira i nikad se više ne vratiti. Nije lako biti sam na Božić, sam, u cijelom domu, SAM, na Božić. NIJE LAKO! Nije lako šutiti o tome, imati to stalno na pameti, a pored toga, stalno učiti i boriti se, nizati uspone i padove. Dizati glavu i nastavljati dalje, nadajući se boljim vremenima, boljim danima ili makar bezbrižnijim.

Lako je misliti da je nekome sve od Boga dato, sav uspjeh, sva priznanja. Ne znate! Ništa ne znate! Ne znate koliki je trud neko stvarno uložio da dobije ono što sada ima, koliko mu je teško bilo, koliko je suza prolio, koliko se namučio. Ne znate, jer nikom nisam rekla, jer se nisam žalila. Zapitam se, zar je toliko teško priznati da je neko nešto dobro uradio? Pohvaliti nečiji uspjeh? Radovati se zbog tuđeg uspjeha? A ne gledati sebe kroz to sve, ne upoređivati sebe sa svima, ne tražiti zamjerke i razloge zašto je ovako ili onako. Zapitajmo se, ljudi, znamo li poštovati tuđi trud i rad? Znamo li ga priznati?

Nije to od esencijalne važnosti za život, ne kažem. Samo, znajući koliko sam se namučila kroz cijelo školovanje, fali ljudi onih, pravih ljudi, koji će da skinu kapu i kažu: "Svaka čast! Ni sumnjao nisam. Ako je iko to zaslužio, ti si." To znači, ljudi moji, vjerujte mi da znači, da ti popuni srce, da ti zasuze oči, da znaš da te neko razumije, poštuje, da ti sve bude lakše, da znaš da si uradio pravu stvar.

Pokušajmo potapšati nekoga po ramenu, iskreno mu poželjeti sreću u životu, čestitati mu na uspjehu. I misliti to, stvarno. Pokušajmo, budimo prijatelji, budimo ljudi. I imajmo na pameti onu: "Sve što želiš drugome, vratiće se tebi." Nek' nam se vrati samo uspjeh, sreća, dobre i pozitivne misli.

/Buka/