Brčak Žarko Milenić: Klasična kineska književnost izvor je mudrosti ^Istaknuto

Vi ste, zapravo, inicijator projekta. Vrstan ste i plodan književnik i prevoditelj, te svjetski putnik. Boravili ste i u Kini. Vjerujem da u tome treba tražiti i korijene suradnje s tom prijateljskom državom.

– Da, sve je počelo kad sam 2012. godine bio gost Međunarodnog pjesničkog festivala u Qinghaju, kineskoj pokrajini, čiji je gost izvrsni pjesnik i kulturni djelatnik, Jidi Majija. Nakon toga mi je agencija iz Pekinga koja ga zastupa predložila da prevedem s engleskog i objavim njegovu zbirku izabranih pjesama i zbirku eseja. To je izašlo u izdanju Književnog kluba, prvom nakladniku koji je objavio tu knjigu u regiji.

Iste godine sam boravio dva mjeseca u Šangaju kao korisnik stipendije za pisce koju dodjeljuje Društvo pisaca iz Šangaja. Nakon toga sam im predložio da Klub objavi roman „Slon“ njihovog uglednog pisca Chen Cuna. Roman je s engleskog preveo moj sin Leontin iz Osijeka, pisac, prevoditelj i profesor hrvatskog jezika. Treći projekt je i najveći jer se radi o deset knjiga klasične kineske književnosti.

Zanima nas, naravno, o kojim autorima i djelima je riječ – predstavite nam ih opširnije…

– Od deset naslova, za romane „Tri kraljevstva“ Luo Guanzhonga, „San u crvenoj odaji“ Cao Xueqina i „Put na zapad“ Wu Chengena na našim prostorima odavno se zna, ali oni nisu bili prevođeni. Zna se i za knjigu „Umijeće ratovanja“ Sun Tzua koja je prevedena na hrvatski i srpski, a mi u ovoj ediciji objavljujemo studiju o njoj. Znatno manje je poznat, mada u Kini vrlo popularan, roman „Odmetnici iz močvare“ Shi Naiana. U nas se posredstvom filma zna za Suca Dija, kineskog Sherlocka Holmesa. Mi prvi put objavljujemo jedan od romana o njemu, koji je na engleskom napisao nizozemski sinolog Hans van Gulik. Ostala četiri naslova su novelizirana libreta četiri znamenite kineske opere – „Palača vječne mladosti“, „Priča sa Zapadnog krila“, „Paviljon božura“ i „Lepeza s breskvinim cvatom“. Spomenuta četiri klasična romana, zbog njihovog obima, objavljuju se skraćeno. Primjerice, roman „Tri kraljevstva“ ima preko tisuću stranica i djelomično sam ga pročitao na ruskom.

Premalo znamo o književnosti suvremene Kine. Kakva su Vaša saznanja?

– Kineska književnost je vrlo značajna i klasična kineska djela se i danas mogu sa zanimanjem čitati – izvor su mudrosti kao i kineske bajke. No, zanimljiva su i djela suvremenih kineskih pisaca koja se doimaju začuđujuće moderno. Takav je kratki roman „Slon“ te pjesme Tianxin Caija, čiju smo zbirku također objavili u Klubu. Upravo izlazi i zbirka izabranih pjesama Ma Kaija, pisana više u tradicionalnom stilu.

Kako je uopće došlo do toga da se uputite u daleku zemlju? Kakve dojmove o njoj nosite?

– Imao sam sreću da me na festival u Qinhaju predložio Gao Xing, pjesnik, prevoditelj i urednik časopisa za svjetsku književnost World Literature Magazine , koji objavljuje strane pisce prevedene na kineski jezik, koji je boravio na Sarajevskim danima. Za stipendiju u Šangaju mi je rekao pjesnik Tianxin Cai. Aplicirao sam za nju i prošao kao prvi pisac s naših prostora. Dojmovi su izvrsni. Puno toga sam čudesnog tamo vidio i saznao. U Šangaju sam mogao dopuniti svoj roman „Zmija s Istoka“, koji je prvo izašao u Rijeci 2004. godine, a očekuje se izlazak dopunjenog izdanja iduće godine.

Tko su Vaši suradnici u projektu prevođenja?

– To su prevoditelji iz Brčkog – Ernad Osmić (koji je radio i design nekih knjiga kineskih pisaca) i Jovana Marić te još iz BiH – Lidija Pavlović Grgić i Mirko Božić. Spomenuo sam mog sina iz Osijeka, a ostali prevoditelji su Mila Gavrilović, Filip Mujković i Snežana Đukanović.

Koliki interes već postoji za djela koja prevodite, ili ga tek očekujete?

– Interes postoji ali, kako su knjige izašle ove i prethodne godine, odnosno još će neke tek izaći – tek će vrijeme pokazati značaj naših projekata.

Nailazite li u domaćoj društvenoj sredini razumijevanje i potporu, kao prevoditelj sa nekoliko jezika?

– U nas su odavno prevoditelji zanemareni i obično ih se ni ne spominje kad se piše o prevedenim knjigama, što me ni ne iznenađuje. O lošoj situaciji s prevođenjem u BiH sam već pisao prije nekoliko godina u „Slobodnoj Bosni“ i taj su tekst objavili u Srbiji i Rusiji. Ipak, situacija ide nabolje i drago mi je da raste broj prevoditelja, posebno među mladima i da sam potaknuo neke da se tome posvete , kao što su spomenuti prevoditelji za Klub. Ja sam zadovoljan što sam kao prevoditelj dobio godišnju nagradu za najbolji prijevod Zajednice izdavača i knjižara BiH, za prijevod romana Andreja Kurkova „Istinita priča o pravom narodnom kontroloru“.

Na koji način i kada namjeravate prevedena djela ponuditi čitalačkoj javnosti?

– Knjige nudimo distributerima a za sada se mogu nabaviti preko interneta i firme Books.ba te u knjižarama „Buybooka“ i „Knjigoljupca“ iz Brčkog.

Što nam još možete kazati o aktualnim zbivanjima u Klubu , te o svom književnom radu?

– Klub ove godine organizira po peti put Međunarodni pjesnički festival, deset godina izdajemo književni časopis „Riječ“ a raste svake godine i broj naših izdanja. Od osnivanja je Klub prevazišao lokalni značaj i objavljujemo osim brčanskih i pisce iz Europe i šire. Tome imamo zahvaliti pomoći Vlade Brčko distrikta BiH te nizu stranih zaklada. Osim Kine, tu su prijatelji iz Rusije, Danske, Češke, Italije, Slovenije i Makedonije.

Kako sam ja ove jeseni upisao postdiplomski studij iz ruske književnosti u Moskvi, u narednih dvije-tri godine ću morati usporiti s prevođenjem i pisanjem. Ove godine nisam objavio niti jedne knjige, no naredne će izaći bar jedna. U rukopisu mi godinama stoje dva gotova i dva nezavršena romana, jedna zbirka priča i zbirka pjesama. Vrlo je teško objaviti knjigu u renomiranog nakladnika. Oni traže potpore, a nadležne institucije iz BiH i Hrvatske mi zadnjih godina nisu bile sklone.

/dnevni list/