Transparentna laž u Distriktu Istaknuto
Jedne prilike kaže meni starija žena: “Znaš li ti da oni koji lažu Kiramen – Katibini zapisuju sve što su uradili i izgovorili lažnu riječ. Za sve će odgovarati. Za moju starost što je ne živim i za tvoju urušenu mladost što je nemaš i ne vidiš”.
Piše: Adnan Murselović
Da bi mi pojasnila kaže: “Ako loši ljudi za počinjena loša djela i izgovorene lažne riječi ne odgovaraju na ovoj “dun'ji”, onda će na onome svijetu”.
Hodam i razmišlja u kojem mi vremenu živimo!? Živimo u vremenu koje je stalo, a nikada brže nije prolazilo. Tako i jeste.
Oni sa vlasti koji bespovratnih dugi niz godina iz sebe ispuštaju laži narodu ukrali su i unazadili mnogima mladost i ubrzali starost.
Ko je mogao otišao je i odlaze, a koji nisu polako nestaju u lažima i obećanjima onih koji ih predstavljaju.
Lažu i sami sebe
Srbi lažu Srbe, Hrvati lažu Hrvate, Bošnjaci lažu Bošnjake... i na kraju svi lažu jedne druge. Sjedeći u svom prostoru sa prstom na čelu sigurno će shvatiti da na kraju laže i sam sebe, jer svi lažu jedne druge samo za materijalni svijet koji je sačinjen i pretvoren u iluzije sažete u velikom broju nijansi sivila. I opet, laž bez koje ne mogu.
Kiramen – Katibini nikada neće zaobići ni jedno vrijeme, pa ni ovo.
Realnost ilustrovane pomazane kriške
“Hočeš sine domaćeg kajmaka da ti pomažem po kriški i posolim tuzlanskom soli da mi ne hodaš gladan”!? - “Hoću mama”.
I tako dvadeset i više godina jedući kriške sa kajmakom i pomazane “zejtinom” obećavali su sve ono što do sada nismo imali. Svaki dječiji zalogaj je bio nada za dalji opstanak i bolju budućnost, ali lagali su me i lagali su nas. I? Šta smo dobili? Otvorenu i transparentnu laž.
Prolaznost
Mala kapljica vode koja nam se čini beznačajnom zna materijalno učiniti oronulim i kap po kap svemu dođe kraj. U taj kraj se uvjere kada ih nešto zadesi i sijeda dlaka obuzme.
Munkir i Nekir ni nas, a ni njih neće izostaviti. Dugogodišnju laž, razvrat i nemoral nad narodom koji se čini Israfil će najaviti okončanje svega. Tada postojiš i postojimo samo mi kao pojedinci, kao individua koja je skrojila život svojim djelima. Kada vide Malika nakon što duša “odleprša” sjeti će se svojih postupaka, Tada nema ličnog interesa i sa sobom nosi samo ono što je izgovorio, pisao, činio.... sve materijalno ostaje.
A, oni koji su bili stprljivi i bili ono zašta su postavljeni na ovoj “dun'ji” Ridvan će ih dočekati.
Dun'ja je prolaznost.