Direktan prijenos mečeva za najpoželjniji nogometni trofej svim ljubiteljima "najvažnije sporedne stvari na svijetu" u našoj zemlji osigurali su BH Telecom i BHRT.
Grupna faza takmičenja je počela utakmicom između reprezentacije domaćina SP i najbolje momčadi Ekvadora.

Moja TV korisnici uživo će moći pratiti 12 utakmica iz grupne faze, od kojih su čak po dvije utakmice Brazila i Španije, po jedna Francuske, Engleske, Argentine, Portugala, Nizozemske...
BH Telecom će putem MY TV-a prenositi uživo i četiri susreta osmine finala, te dva susreta četvrtfinala. Neki od tih susreta već sada se najavljuju kao pravi spektakli, poput Njemačka -
Belgija, Španija - Belgija, Nizozemska - Engleska, Argentina - Engleska, Francuska - Engleska...

Sve utakmice koje će biti uživo na MY TV-u bit će naknadno emitirane i na BHT1 istoga dana. Utakmice emitovane na MY TV servisu će se prenositi i putem Moja webTV.
To je prilika za sve koji nisu korisnici Moja TV usluge da na jednostavan način, online izvrše aktivaciju usluge i uživaju u nogometnoj groznici koja se godinama iščekuje.
Dodatno, mogu iskoristiti i akciju za nove i postojeće korisnike na optičkim mrežama u kojoj za 1 KM mogu imati Moja TV pakete sa internetom brzina do 1Gb/s u svom domu, uz uštede
do 473 KM! Ukoliko u osmini finala ili četvrtfinalu budu Srbija ili Hrvatska, ta utakmica će se emitovati na BHT 1 kanalu, a Moja TV će uzeti drugi termin u tom danu.

Svi Moja TV korisnici moći će ekskluzivno uživo gledati sljedeće utakmice:

Na MY TV servisu i na Moja webTV Moja TV korisnici mogu pratiti i Preview series kojim se predstavljaju sve reprezentacije učesnice, ceremoniju otvaranja i zatvaranja Svjetskog prvenstva, highlightse dana, te već spomenutih 18 ekskluzivnih utakmica.

Nogometnu groznicu koja je zahvatila milione gledatelja širom svijeta u BiH donosi Moja TV i BHT1!
Podsjećamo da su BH Telecom i BHRT osigurali medijska prava na emitiranje svih utakmica nogometne/fudbalske reprezentacije BiH u periodu 2022-2028., čime su osigurali da ljubitelji bh fudbala više nikada ne propuste bodriti tim u bojama svoje zemlje.

Sport za sve!

Moja priča. BH Telecom.

Tužilac Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv Željka Кukeca, rođenog 1961. godine u Bjelovaru, državljanina Hrvatske, zbog krijumčarenja ljudi.

Kako je saopćilo Tužilaštvo biH, on se tereti da je 3. augusta 2022. godine, s ciljem sticanja nezakonite imovinske koristi, po prethodnom dogovoru sa njemu poznatom osobom, za novčanu naknadu od 500 eura po osobi, pokušao nelegalno prebaciti 30 migranata, državljana Turske, među kojima je jedan bio maloljetan, sa teritorije Bosne i Hercegovine na područje Hrvatske i EU.

To je, prema navodima iz optužnice, učinio, iako je znao da krijumčarene osobe, odnosno migranti, ne ispunjavaju uvjete za zakonit boravak u Bosni i Hercegovini, niti uvjete za zakonit prelazak državne granice BiH.

Prema navodima optužnice, optuženi je prilikom redovnog transporta robe u tovarnom prostoru teretnog motornog vozila kojim je upravljao, nezakonito pokušao prokrijumčariti migrante preko državne granice, a u čemu je spriječen prilikom redovne kontrole službenika Granične policije na graničnom prijelazu u Bosanskom Šamcu.

- Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo krijumčarenje ljudi iz člana 189. stav 4. u vezi stava 1. КZ-a BiH, u vezi sa članom 26. istog Zakona - naveli su iz Tužilaštva.

Optuženi se nalazi u pritvoru, a optužnica je upućena na potvrđivanje Sudu BiH.

Izvor: Faktor

Radnici Javnog preduzeća „Komunalno Brčko“ završiće do kraja mjeseca sa obnavljanjem i postavljanjem dekorativne novogodišnje rasvjete po glavnim gradskim trgovima i ulicama u Brčkom, saznali smo od portparola ovog preduzeća Suada Burića.

On je istakao da je ovo preduzeće prošle godine nabavilo novu dekorativnu rasvjetu ali da je u planu da se i ove godine nabavi još nekih elemenata kako bi se dekorativna rasvjeta upotpunila.

Suad Burić pozvao je sve građane Distrikta da ukrašavanjem svojih objekata i dvorišta daju svoj doprinos novogodišnjem dekorisanju grada.

Dekortaivna rasvjeta se na nekim svijetiljkama ne skida tokom cijele godine i stoji kao ukras zbog toga što je jeftinije da bude postavljena nego da se svake godine angažuju radnici na njenom skidanju i postavljanju, saznali smo iz JP „Komunalno Brčko“.

Izvor: Radio Brčko

Federalni hidrometeorološki zavod izdao je za danas narandžasti meteoalarm za područja zapada, jugozapada i centralna područja Bosne i Hercegovine. U tim područjima očekuju se jaki i olujni udari vjetra južnog i jugoistočnog smjera.

U upozorenju se navodi da se očekuje vjetar brzine 55-65 kilometara na sat, a na zapadu i jugozapadu BiH povremeno udari i do 85 kilometara na sat.

Upozorava se na moguće smetnje, strukturalna oštećenja i rizik od povrede od iščupanih stabala i krhotina koje nosi vjetar. Također su mogući i prekidi u snabdijevanju električnom energijom.

Izvor: BHRT

Obični hljeb u RS poskupio je unazad godinu za oko 70 feninga, a od 1. decembra njegova cijena biće veća za 10 feninga.

Preciznije, po podacima Zavoda za statistiku RS, prosječna cijena belog hljeba u septembru prošle godine bila je 2,28 KM, a ovog septembra 2,97 KM. Cijene su izračunate za kilogram hljeba.

Obični hljeb u Banjaluci, oko 600 grama, trenutno košta od 1,80 do dvije konvertibilne marke.

Saša Trivić, vlasnik najvećeg lanca pekara, za Srpskainfo kaže da ovaj put kifle neće poskupjeti, ali da hoće filovana peciva, odnosno lisnata peciva sa viršlom, sirom i slično.

– Brašno je poskupilo za oko pet odsto, a struja će da poskupi od 1. januara za 50 odsto! Imamo, dakle, veliki rast troškova u poslovanju – kaže Trivić.

Dodaje da će da poskupe i kolači zbog “divljanja” cijena sirovina.

Septembarska godišnja inflacija u RS bila je 16,1 odsto, a inflacija bez hrane je 7,9 odsto. Upravo ovaj podatak pokazuje koliko građani Republike Srpske hranu plaćaju skuplje zbog čega im je na raspolaganju sve manje novca za ostale potrebe.

Osim goriva, na godišnju inflaciju, kako su izračunali u Zavodu za statistiku RS, najviše je uticalo poskupljenje hljeba i žitarica, mlijeka, sira, jaja i mesa.

Stopa godišnje inflacije hrane je čak 26,7 odsto, prevoza 28,4 odsto, a stanovanja i komunalija 12,6 odsto.

Predsjednik Fiskalnog savjeta RS, Milenko Krajišnik, za Srpskainfo je ocijenio da inflacija koja je veća od 10 odsto, a negdje preko 15 odsto, djeluje kancerogeno. Pothranjuje sama sebe, jer se stvaraju inflatorna očekivanja.

– Recimo, trgovac kupi robu po 10 KM i, nakon izrađene kalkulacije troškova trgovine i marže, prodaje je po 14 KM. Međutim, zbog stalnog rasta cijena trgovac očekuje da sljedeću nabavku neće moći nabaviti bez 15 KM i onda je on, uprkos tome što je zaradio 4 KM na kalkulaciji, svejedno u gubitku, jer ne može da nabavi istu količinu robe. Potom, trgovac odmah ukalkuliše i buduća kretanja pa ne prodaje za 15 već za 18 KM – ilustruje Krajišnik.

Kada svi to urade, iako ne postoji stvarni troškovni razlog za povećanje cijena nego percepcijski, onda ta spirala počinje sama sebe da gura – ilustrovao je Krajišnik.

Premijer Republike Srpske Radovan Višković poručio je da će u velikoj meri biti suzbijen svaki pokušaj neodgovornog podizanja cijena osnovnih životnih namirnica svih koji krše naredbe ili žele da ovu situaciju iskoriste za bogaćenje.

– Smatram da su cijene nekih od životnih namirnica neopravdano visoke i da nema nijednog razloga zbog čega bi do toga trebalo da dođe – rekao je Višković.

Izvor: InfoBijeljina

Nakon 34 godine penzije, Branislav Radulović u 88. godini upisao je Mašinski fakultet na Univerzitetu Crne Gore. Nakon 34 godine penzije, Branislav Radulović u 88. godini upisao je Mašinski fakultet na Univerzitetu Crne Gore. Ideju da započne studije dala mu je unuka koja je doktorirala pravo u Beogradu. Preživljava brucoške dane i ne traži pomoć kolega koji hoće da mu izađu u susret. Svaku ocjenu, kako je kazao Pobjedi, hoće da zasluži.

Mnogo se razlikuje učenje kada je on bio mlad i sad, ali misli da generacije, sa kojima provodi vrijeme na predavanju i ispitima, obećavaju i da žele da uče. “Znanje će kad-tad da se vrednuje”, poručuje Radulović koji je završio srednju geodetsku školu davnih 50-ih godina prošlog vijeka.

Za studije kriva unuka “Unuka je otišla kod dekana fakulteta koji se oduševio što ću da se prijavim. Kazao je da ipak moram poštovati papirologiju, zvanično se upisati pa će me osloboditi da djelimično dolazim na predavanja. Ali mi je rekao da moram znati na ispitima”, priča Radulović. Kaže da je njegova uža porodica bila protiv njegovog upisa jer su to veliki troškovi. “Svaki dan idem na predavanja, a daleko sam 15 kilometara od Podgorice, živim u selu Komani.

Uz to, što god da se desi u saobraćaju đed je kriv”, kaže Radulović. Dodaje da je imao ponudu od privatnih fakulteta, ali je tamo kaže školarina 4.000 eura pa nije mogao da plati. Odlučio se, kaže, za saobraćajni smjer jer mu je ta tematika najbliža i bio je već na tri kolokvijuma koje je uspješno završio. “Vidim da mogu da se uklopim. Kolege i koleginice pokušavaju da mi pomognu, ali ja slabo vidim i slabo čujem i neću da mi pomažu. Hoću da zaslužim tu ocjenu što dobijem. To mi ne treba ništa. Sve sutra da završim fakultet ništa ne dobijam već imam penziju i ne mislim da se ponovo zapošljavam”, priča Radulović, a na naše pitanje pa zašto je upisao fakultet odgovora: “Svi su nas otpisali”, kaže Branislav i prisjeća se života u bivšoj Jugoslaviji, naviru mu uspomene. “Misle da smo mi u onoj bivšoj Jugoslaviji za vrijeme Tita iz straha radili, ali nismo. Radili smo sa najboljom željom da naši nasljednici ne trpe ono što smo mi trpjeli jer smo prošli kroz teška vremena. Bili smo i gladni i iscrpljeni maksimalno. Bili smo na radnim akcijama, gladni ali smo pjevali. Nigdje se nije osjećalo da imamo problema. Sve siromasi”, prisjeća se Radulović.

Sjeća se vremena kad nije bilo hljeba u prodavnici da se kupi. “Svečanost u Podgorici, a mi, momci mladi, stavimo po kilo hljeba ispod miške i dok prošetamo od hotela ,,Crna Gora“ do stadiona toga hljeba više nema. I sa malo smo bilo zadovoljni. Za razliku od današnjih generacija koje sve imaju a nemaju ništa. Gledajući moje kolege i koleginice na fakultetu, međutim, ja se nadam da nailazi jedna era sreće u Crnoj Gori. To su ljudi koji nisu opterećeni. Sa zadovoljstvom i osmijehom rado pomažu jedni drugima. I završiće svi fakultete. Nisu opterećeni ljubomorom ni zavišću” naglašava Radulović. Kaže da su se na fakultetu svi iznenadili i da ga svi pozdravljaju jer misle da je profesor.

“Kad im kažem da sam brucoš, kažu mi – svaka čast. Još kad pomenem godine ostaju bez riječi”, kazuje Radulović. Za saobraćajni smjer se odlučio, jer je to njima, geometrima, najbliže. “Saobraćaj je pitanje budućnosti, međutim tamo ima dosta igre riječi. Nije isto kada se kaže vodeni ili vodni saobraćaj. Trebaš tačno pogoditi pojam kako treba”, prepričava Radulović svoja predavanja.

Međutim naglašava da se ništa ne može započeti bez njegove struke iz mladosti.

“Bez geodetskih podloga, nema razvitka. To je temelj svakog objekata”, kaže Radulović.

Nekad i sad A kakva je razlika kada je on bio učenik i sad, priča: “Ogromna je razlika. Ovi predavači danas se mnogo trude da vam približe nastavu, međutim to je drugi sistem obrazovanja. Sjećam se svog učitalja Srećka Radonjića koji je u školu dolazio sa puškom, poslije se zaposlio u policiju u selu Komane. Sada su tu računari, mobilni telefoni, sve je digitalizovano, ja se u to ne razumijem. Ja samo bilježim na času i hoću da dokažem kolegama da se može završiti ispit bez ijednog časa van fakulteta, samo da slušaju redovno nastavu i da bilježe”, tvrdi Radulović dodajući da je već ispisao dvije sveske i da pohađa sva predavanja i sve vježbe. “Pošto nijesam odavno pisao, moram da dešifrujem i svoj rukopis. Uglavnom se snalazim”, kaže Radulović.

A srednju školu je završio davne 1950. godine i bio prva poslijeratna generacije svršenih srednjoškolaca. Upisao je geodetsku školu ne zato što je htio nego je sistem naredio, postojala je potreba za tim kadrom. Sve se radilo planski.

“Bila su dva uslova – morao sam tokom osnovnog školovanja da imam peticu iz matematike i fizike da bih se upisao. Sad geodetska građevinska škola nema tu vrijednost. Nauka je napredovala vrtoglavom brzinom. Mi smo se penjali sa brda na brdo u toku rada da mjerimo, sad za tren oka sve dobijaš”, ističe Radulović. Posao za razliku od današnjh vremena, kaže, nijesu čekali ni dana.

“Mi smo bili prva generacija koja je poslije rata upisala osnovnu školu. Dobri smo đaci bili. Počeo sam da radim u tadašnjem Ministarstvu građevine koje je bilo na Cetinju, onda smo prešli u Podgoricu. Ništa od države nisam dobio sve sam svojim radom zaradio. Dobio sam jedan kredit od 2.000 ili dva miliona dinara ne znam više. Sve sam vratio. Imam četvoro djece i nikad nisam dobio ni dječji dodatak jer sam imao imovinu u selu Komane. Tamo mi je otac napravio kuću, ja sam to unaprijedio. Pa sam napravio kuću u Podgorici”, priča Radulović.

U toku poslovanja birao je, kaže, najteže zadatke jer se tu moglo najbolje zaraditi i dokazivati sposobnost. “I pri svakom zadatku prvo sam razmišljao pa išao”, kaže Radulović. Sjeća se jednom da je iz Beograda došao inspektor u kontrolu dok je bio na terenu u Kolašinu. “Nakon kontrole napisao je revizioni nalaz koji i sad imam u kojem piše”, čovjek sa najmanje truda, a da postiže najbolje rezultate nijesam imao prilike da vidim još – prepričava naš vremešni sugrađanin i kaže da je vrlo važno da u životu čovjek ima svoj cilj. Bio je u Iraku, predvodio je jugoslovensku stručnu ekipu od 25 geodetskih stručnjaka inženjera u kojoj je bilo i doktora nauka iz Bosne i Hercegovine i Slovenije.

“Ja sam im bio šef jer sam bio strog u poslu. Ne poznajem nikakve probleme i ne priznajem da me niko vara. Ja, stari, kad mogu da radim mogu i oni mladi i svi su me voljeli počevši od naših stručnjaka do onih u Iraku. Tamo sam potpisao ugovor na četiri mjeseca jer duže nisam mogao zbog porodice”, prisjeća se Radulović i onda se desio zemljotres 1979. godine, a kad se toga prisjeti i sada mu suze naviru na oči. “Bio sam tamo na terenu u jednoj nepristupačnoj močvari, ali zle vijesti se čuju svuda. Bila je to udarna vijest da je u Crnoj Gori zemljotres, da je sve porušeno, da ima mnogo žrtava.

Ja bez telefona, ne znam ništa, je li mi ko ostao živ. Ništa ne znam”, priča Radulović sa suzom u oku. “I sada mi je teško kada o tome pričam. Bio sam 40 kilometara daleko od najbližeg grada gdje je bilo moguće pozvati telefonom. Poveli su me odmah Iračani da se čujem sa mojima. Kada sam čuo da su svi živi, sunce me obasjalo. Pitao sam za kuću u Komanima koju mi je otac ostavio, za ovu u Podgoricu me nije interesovalo jer sam je ja napravio. Kada su čuli da je sve dobro nastalo je opšte veselje… Skaču Iračani sa mnom uvis. Ponijeli su me na rakama napolje”, prisjeća se Radulović. Tada se odmah vratio u Crnu Goru. Penzionisao se i radio privatno Do penzije je radio u Republičkoj geodetskoj upravi Crne Gore kao rukovodilac i kad je vidio da se politika umiješala u sve, penzionisao se.

“Sa 54 godine sam se penzionisao. Bio sam rukovodilac u firmi, a imao sam srednju školu i onda su mladi dolazili sa fakultetom i vidio sam da se tu ne mogu snaći. Pošao sam kod doktora i rekao da sam bio nekad dobar radnik ali da mi sada sve smeta i penzionisali su me”, kaže Radulović, ističući da se ,,naradio“.

“Ne što sam htio nego što sam morao jer mi žena nije radila, a imali smo četvoro djece. Trebalo ih je školovati. Više je žena zaradila to što nije radila, jer sam bio siguran da ona dobro vaspitava djecu. I svi su završili fakultete, imam i magistara i doktora nauka u porodici. Sve zahvaljujući njoj jer sam ja radio i po 18 sati dnevno”, priča Branislav.

Napravio je kuću u Podgorici, obnovio očevu u selu Komane, a kaže maturu je završio u tuškim opancima.

“To je bila obuća od gume napravljena na pogrebno kod obućara u Podgorici. Nijesam imao bez jednu mašnu, tj. kravatu … sirotinja smo bili. Danas više troše za mobilne nego što smo mi trošili za hranu”, ističe Radulović. Međutim u njegovo vrijeme radnici su bili zaštićeni, ne kao sada. Sada, kaže, iako ima puno posla oko kuće i imanja hoće da proba da studira.

Njegova supruga se protivi jer svaki dan putuje kolima, a godina ima dosta. Do skoro je kaže radio i kao savjetnik u privatnim građevinskim kompanijama. “Bio sam savjetnik u nekoliko komisija za neke teške geodetske slučajeve, ali sam to rješavao bez problema.

Radim i sa kamenom i najljepše pare sam zaradio od toga, slobodan stil zidanja “, kaže Branislav koji voli slobodu u svemu pa i kada uklapa kamen jer takav je, kaže, život vodio.

Imali smo ogromne dnevnice Branislav Radulović priča da su dobro prolazili u službi i da, ko je htio, mogao je dosta da zaradi i preko plate. “Sjećam se 1974. godine, tada je bio SDK-a, imao sam učinak 317 procenata. To su tri plate i još 17 odsto i tada su mi rekli da sam najveću platu imao u republici”, kaže Radulović dodajući da se ipak nije moglo štedjeti nego su se vraćali krediti.

Napominje i da su za jednu dnevnicu mogli u kafanu 300 čaša rakije da plate. “Za nas nije bilo ništa da častimo cijelu kafanu pićem, ali ja nisam volio kafanu”, kaže Radulović.

Izvor: Tuzlanski.ba